SONATA ZA VIOLINU I KLAVIR ILI ČEMBALO

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovich itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici Ivan Jarnović, 1747. - 1804.), bio je jedan od istaknutih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Njegova biografija još uvijek krije neke nepoznanice, čemu je pridonio i sam glazbenik koji je za života često mistificirao neke podatke, slično kao što su to činili virtuozi i kasnije u 19. stoljeću. Još uvijek možemo smatrati mogućim navod da je rođen »na brodu u vodama Raguse« (one u Kraljevstvu obih Sicilija) te da je kršten u Palermu dva dana kasnije, 29. listopada 1747. godine. Također je, prema inačicama prezimena, moguće i njegovo hrvatsko porijeklo iako - čini se - nikad nije kročio na hrvatsko tlo, niti je s hrvatskim zemljama na bilo koji način bio povezan. Dapače, iako je najvjerojatnije bio francuski državljanin, zapravio je bio građanin Europe: koncertirao je u svim najznačajnijim prijestolnicama (Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Petrograd, Stockholm, Kopenhagen), zabavljao je bogataše u elitnim kupalištima i ljetnim rezidencijama (Bath, Potsdam, Lazienki), u svojim je koncertima vješto uklapao tuđe teme (npr. A. Salierija), ali su i drugi skladatelji koristili njegove (W. A. Mozart, T. Attwood i dr.). Njegova putovanja, vođena prvenstveno željom za slobodnim virtuoznim produciranjem na javnim koncertima, ali i čestim nastupima na dvorovima kraljeva i drugih velikaša, očituju prijelomnost trenutka između feudalnog sustava dvorske reprezentacije i građansko-kapitalističkog sustava slobodnog tržišta. I u jednom i u drugom sustavu odlično se snalazio: vlastitom virtuozitetu podredio je skladateljske postupke, često ih začinjajući naglim obratima, neočekivanim rješenjima i domišljatim umetanjima poznatih popularnih napjeva. Samouvjerenošću ekscentričnog umjetnika koji je nagoviještao novo doba, nije se libio »naučiti pameti« neuviđavnu publiku različite staleške pripadnosti, ali ni nagraditi ju za zasluženu pozornost. Svoje je skladbe prilagođavao zahtjevima tržišta: u intimnim dvorskim trenucima svirao je u komornom sastavu izvodeći i vlastite kvartete, duete i varijacije na popularne arije, dok je na javnim nastupima za široku publiku redovito izvodio svoje violinske koncerte, ali i istovrsna tuđa djela. Sedamnaest njegovih koncerata sačuvano je u tiskanom obliku (kao dionice, uobičajeno za ono doba), od čega su tri objavljene i u obradbi kao sonate za klavir i violinu, a još pet sonata objavljenih prema koncertima nemaju sačuvani i/ili identificirani koncertni predložak. Djela su mu publicirana kod britanskih, nizozemskih, njemačkih, francuskih, austrijskih i talijanskih izdavača. Među sonatama koje koreliraju sa sačuvanim koncertom je i ona u F-duru, objavljena kod londonskog izdavača Longman and Broderip.