SPOMENAR BAŠTINE PETRINJSKE

Kao i prethodna knjiga Ivana Rizmaula "Blagdan i svagdan petrinjski" i ovo djelo, krećući se između znanstvene istraživačke metode i popularne namjene izmiče jednoznačnom svrstavanju u određenu izdavačku vrstu. Nisu to samo zapisi etnoloških istraživanja, kao što nisu niti samo romansirane reportaže po događanjima iz prošlih vremena. Život je to minulih vremena uhvaćen u izboru i zapisu autora, koji ga osjeća u njegovim karakterističnim pulsiranjima. Autor se, u svojim spominjanjima "Uspomene iz stare Petrinje" na zgode iz života Petrinjaca poistovjetio sa stilom vremena radnje i tako postigao posebnu uvjerljivost. U ostalim poglavljima skupio je dragocjen etnološki materijal, izvorno zabilježena kazivanja, sustavno nadopunjavajući spoznaje iz prethodne knjige. Običaji spadaju u nematerijalnu baština Na baštinu uopće, pa i na nematerijalnu, gledamo kao na opredmećenje nacionalne vjerodostojnosti, kao jedan od nužnih uvjeta duhovnog opstanka. Oni medu nama, koji se mogu sjećati razdoblja početka nove države Jugoslavije, nakon završetka II svjetskog rata, prisjetit će se, da su Hrvati Petrinje u tom vremenu izgubili i sadašnjost i neposrednu budućnost nastupajućih godina. U tom vremenu nakon "preokreta" ostala nam je za dugo samo zatomljena baštinjena prošlost, i na prošlosti baštine gradili smo poruke projicirane u budućnost sanjane Domovine. "Danas, poslije iskustva Domovinskog rata jasno jest, da je ta poruka (baštine kroz knjigu "Hrvatska korablja" iz 1971./op.a.) odista pristizala iz drugog Svijeta i jednako tako iz drugog Vremena. Taj drugi Svijet bik je slobodna Hrvatska, to drugo Vrijemebilo je vrijeme ove budućnosti, koju započinjemo živjeti" (iz predgovora ratnom izdanju "Hrvatske korablje" prosinca 1991.). Opstanak naroda nikad nije neugrožen. Jučer svjedoci sirovih hegemonističkih svojatanja Beograda, danas smo svjedoci prijetnji globalizacije iz svjetskih centara moći, pri čemu "kulturna" prevlast globalnih modela povlači za sobom ekonomsku inferiornost podložnih konzumenata. U takvom ozračju, biti svoj, osloncem na baštinu, ne ostaje samo pitanje kulture pojedinca i nacije, već postaje pitanje otpora eksploataciji, kulturnom i ekonomskom poniženju. Svoj doprinos takvom uvažavanju baštine daje i Matica hrvatska u Petrinji, pa i ovom knjigom Ivana Rizmaula, u seriji temattziranja materijalne i nematerijalne baštine. Knjigom "Spomenar baštine petrinjske" autor nam je otvorio mikrokozmos petrinjskog običajnog življenja, koji se tako očituje kao jedan od nukleusa središnjeg hrvatskog prostora.