STANKO POPOVIĆ 1938.-2020.

Doktor fizičkih znanosti, redoviti profesor u trajnome zvanju i professor emeritus na Fizičkome odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te redoviti član HAZU. Rođen u Čitluku (Sinj) 26. rujna 1938., Hrvat (otac Petar, majka Antica, rođ. Radonić). Završio gimnaziju u Zadru 1956. Diplomirao eksperimentalnu fiziku 1961. s temom Određivanje termičkoga koeficijenta rastezanja pomoću rentgenske difrakcije, magistrirao fiziku čvrstoga stanja 1965. s temom Interpretacija Debye-Scherrerovih rentgenograma grafita (mentor prof. K. Kranjc) i postigao doktorat fizičkih znanosti 1968. s temom Studij mikrostrukturnih parametara polikristalnoga grafita (mentor prof. K. Kranjc), sve na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (PMF). Djelovao od 1961. do 1987. u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu (IRB). Izabran u zvanje znanstveni suradnik 1971., viši znanstveni suradnik 1975. te znanstveni savjetnik 1979. Obnašao dužnost voditelja Rendgenskoga laboratorija, voditelja Znanstvenoga vijeća za fiziku IRB-a, člana Znanstvenoga vijeća IRB-a i člana Savjeta IRB-a. Godine 1987. izabran za redovitoga profesora na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (PMF), te na radno mjesto znanstvenoga savjetnika IRB-a (mjesta s polovicom radnoga vremena). Izabran za redovitoga profesora u trajnome zvanju na PMF-u uz potvrdu Senata Sveučilišta u Zagrebu 1996. Od 1997. djeluje na PMF-u uz puno radno vrijeme. Umirovljen 2008. te izabran od Senata Sveučilišta u Zagrebu u počasno zvanje professor emeritus Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2011. Predavao na diplomskim (Osnove fizike 1, 2, 3, 4 sa seminarom; Fizika za biologe; Odabrana poglavlja opće fizike; Vježbe iz fizike; Vježbe iz fizike čvrstoga stanja; Fizički praktikumi) i poslijediplomskim / doktorskim studijima (Interpretacija difrakcijskih slika polikristalnoga i amorfnoga materijala; Difrakcija u polikristalnome materijalu; Makromolekulske strukture i njihovo određivanje; Elektronska mikroskopija; Eksperimentalna istraživanja u fizici čvrstoga stanja). Bio gostujući profesor na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1985.-1986.). Vodio je 25 diplomskih, 4 magistarska rada i 8 doktorskih radova. Kao gostujući znanstvenik boravio na Sveučilištu u Manchesteru (1968.-1969.), u Slovačkoj akademiji znanosti, Bratislava (1972.) te na Sveučilištu Martin Luther u Halleu (višekratno). Znanstvena djelatnost: fizika i kemija čvrstoga stanja, kristalografija i opća fizika. Primjenom rendgenske i elektronske difrakcije, elektronske mikroskopije i spektroskopije istražuje mikrostrukturu i fazne dijagrame materijala. Dao je doprinos teorijskom i eksperimentalnom razvoju metoda rendgenske difrakcije, te primjeni tih metoda u istraživanju procesa precipitacije u prezasićenim čvrstim otopinama metalnih slitina i faznih dijagrama metalnih oksida, poluvodiča, minerala i biominerala. Objavio 255 znanstvenih radova, od toga oko 200 znanstvenih radova u časopisima koje navodi Current Contents. Radovi su citirani oko 6950 puta, indeks h = 44 (Google Scholar, srpanj 2020). Objavio 38 stručnih radova (npr. u Tehničkoj enciklopediji, Matematičko-fizičkom listu, Kemiji u industriji, Hrvatskom jeziku). Prema Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji ubraja se među nekoliko vodećih prirodoslovaca u RH. Na znanstvenim (većinom međunarodnim) skupovima podnio oko 250 priopćenja. Održao oko 35 pozvanih predavanja (npr. 2nd European Crystallographic Meeting, Keszthely, 1974; International School of Crystallography, Nesebr, 1989; 1st European Crystallographic School, Pavia, 2014; 29th European Crystallographic Meeting, Rovinj, 2015.). Bio član i predsjednik odbora za pripremu niza domaćih i oko 25 međunarodnih znanstvenih skupova, uključujući i skupove europske razine (13th i 29th European Crystallographic Meeting, 11th i 12th European Powder Diffraction Conference). Bio predsjednik Znanstvenoga vijeća polja fizika u IRB-u (1980.-1983.), predstavnik IRB-a u Savjetu Europskoga fizičkog društva (1983.-1988.), član Matičnoga odbora za područje prirodnih znanosti, polje fizika (2005.-2013.), voditelj domaćih znanstvenih projekata i projekta Hrvatska-SAD: Microstructure-property relationships in metallic alloys and compounds. Bio tajnik (1992.-2006.) i predsjednik (2006.-2017.) Znanstvenoga vijeća za kristalografiju HAZU-Hrvatske kristalografske zajednice, te delegat pri prijamu iste u međunarodne udruge (1992.). Bio član Europskoga savjeta za difrakciju u polikristalu (2001.-2012.). Član Uredničkog odbora i recenzent za niz međunarodnih časopisa. Član Uredničkoga odbora časopisa Crystals (2019.-). Urednik posebnoga izdanja časopisa Crystals: X-ray Diffraction Methods in Crystallography (2020-2021). Recenzent znanstvenih projekata i udžbenika iz fizike. Bio član Vijeća za školske udžbenike, sudjelovao u izradi Hrvatskoga nacionalnoga obrazovnog standarda te bio voditelj povjerenstva za izradu Nastavnoga plana i programa iz fizike (2004.-2006.). Sudjelovao kao nastavnik na ljetnim školama iz fizike. Urednik nekoliko zbornika radova znanstvenih skupova o školstvu u RH i znanstvenih skupova iz kristalografije koje je priredila HAZU. Suautor Rječnika kristalografije, fizike kondenzirane tvari i fizike materijala (englesko-hrvatski, hrvatsko-engleski) u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (2014.). Objavio nekoliko radova o nazivlju u fizici u domaćim časopisima. Izabran za člana suradnika HAZU 1992. te za redovitoga člana HAZU 2004. Dobio Nagradu Grada Zagreba (1974.) i Državnu godišnju nagradu za znanstveni rad (2001.). Član Područnoga znanstvenog vijeća za prirodne znanosti za razdoblje 2017-2021.