Über das Buch
Knjiga Borisa Senkera pod naslovom "TRI GLAVOSJEKA" obuhvaća sljedeća tri teksta: "Prikazanje kreposna života, junačkih djela i blage smrti te uznesenja u povijest POBJEDNICE JUDIT", "DANDY ili san glavosječke noći" te "GLORIANA ili Elizabeta & Essex, Kazalište & Sex". Sva su tri dramska teksta u potpunosti nepoznata hrvatskoj kazališnoj javnosti ("GLORIANA…" je prikazana samo u Hrvatskom kazalištu u Pečuhu). Zajednička osobitost svih triju drama prepoznatljiv je kazališni rukopis Borisa Senkera, koji oblikuje nove drame koristeći materijal iz hrvatske i europske književne i kazališne baštine. No, za razliku od dosadašnjeg, u Senkera prevladavajućeg postupka parodizacije i persiflaže, kojima je podvrgnuo i - na prvi pogled - nepovrediva mjesta hrvatske književnosti, u ovim je dramama način "pretvorbe" kazališnih tekstova drugačiji i nema u prvom planu efekte kazališnog humora, već smjera u iščitavanje složenih literarnih slojeva u dramskim predlošcima.
Drama "Prikazanje kreposna života, junačkih djela i blage smrti te uznesenja u povijest POBJEDNICE JUDIT" tako nije samo novo čitanje biblijskog starozavjetnog predloška, već ponajprije književna transformacija najslavnijeg djela naše nacionalne baštine, Marulićevoga spjeva "Judita". U Senkerovoj metamorfozi renesansnoga epa u suvremenu dramu na stilskoj i stihovnoj razini "čuju" se Marulićevi dvostrukorimovani dvanaesterci, dok sam lik Judite progovara jezikom moderne proze.
Drama "DANDY ili san glavosječke noći" oslanja se također na biblijsku priču, onu o Salomi, ali viđenu iz kuta istoimene drame Oscara Wildea. U literarnom i kazališnom smislu, u ovoj se drami isprepliću i spajaju dvije literarne i kulturalne, gotovo svjetonazorske razine: ona s početka dvadesetoga stoljeća i ona s njegova kraja, kad je drama pisana. Fin-de-siècleovski duh povezuje te dvije točke i omogućuje Senkeru da u dekadentnost Wildeova vremena unese i duh kraja dvadesetoga stoljeća.
"GLORIANA ili Elizabeta & Essex, Kazalište & Sex" također u središte radnje postavlja ženski lik, već oblikovan povijesnom ili literarnom tradicijom. No, ovdje se središte Senkerova dramskog interesa nalazi u ispitivanju relacija između povijesti, kazališnog teksta, kazališne predstave i izvankazališne realnosti suvremenog doba. Dramski je predložak manje poznat (povijesna drama "Elizabeta Engleska" Ferdinanda Brucknera), ali su tim složeniji dramaturški postupci kojim Senker na sceni paralelno uspostavlja tri kazališna svijeta.
Ove tri nove drame Borisa Senkera pružaju mogućnosti različitim čitanjima, a poseban izazov nose u činjenici da su glavni likovi drama žene, prave tragetkinje koje se, međutim, izmiču ulozi žrtve, te - kao Judita - uzimaju ulogu pobjednica.
