UMJETNIČKA IZVEDBA U DIGITALNOJ KULTURI

Katunarić, u ovom pionirskom interdisciplinarnom radu, istražuje nove pozicije kazališta i drugih umjetničkih izvedbi u suvremenoj digitalnoj kulturi dvadeset i prvog stoljeća. Knjiga ukazuje na bitne promjene u dramaturgiji i percepciji izvedbenih umjetnosti zbog interakcije s digitalnim tehnologijama. Istovremeno, ukazuje se i na postojanje dvosmjerne komunikacije formi, jer tradicionalne ljudske izvedbene umjetnosti i kazalište izvorišni su karakterni kod i modus operandi digitalne kulture. Za razliku od općeg stava kako današnje ekstenzivno i nekritičko upotrebljavanje tehnologije u svakom aspektu ljudskog života nudi samo de-humanizaciju, autor nudi drugačiji pristup. Kombinirajući znanstvena istraživanja s primjerima umjetničke prakse iz svijeta, a osobito iz područja Hrvatske i jugoistočne Europe, Katunarić dokazuje kako humana komponenta u diskursu virtualno-realno postaje sve više prisutna, čak i dominantna. U dvadesetom stoljeću suprotstavljan je jezik umjetničke izvedbe uživo jeziku strojne izvedbe koja je funkcionalnost. Kazalište i druge ljudske izvedbe pokušavaju apsorbirati digitalnu kulturu u svoj multimedijalni repozitorij, kao što su radile sa svakom novom tehnologijom. Strojnoj logici ljudska umjetnička nesvrhovitost nerazumljiva je pa digitalna kultura pokušava transformirati ljudsku kulturu u kodiranu i shematiziranu bazu podataka. Dvadeset i prvo stoljeće uspješno iznalazi nove izvedbene forme koje su i ljudskoj i strojnoj logici nove, pa su zato pozornica mogućeg susreta i izgradnje zajedničkih dramaturgija. Knjiga je važan dokument vremena jer dokumentira razdoblje u kojem nema dominacije ni strojeva ni ljudi, već njihov sraz stvara nove, nestabilne i privremene ali funkcionalne izvedbe. Knjiga je i prvi pregled do sada nezapažene prakse kontroverznih umjetničkih kolektiva koji desetljećima djeluju u prostorima između ljudskog i digitalnog, posebno KadeleGrupe. Završna poglavlja knjige obrađuju i neke od najnovijih trendova digitalne kulture, poput umjetnosti prompta, nft umjetnosti, 3d pozornica, avatara kao izvođača, umjetne inteligencije kao dramaturga. Autor u svoj, izvorno znanstveni, rad namjerno uključuje primjere umjetničke prakse kako bi dokazao da teze o novoj dramaturgiji i međusobnom utjecaju ljudi i strojeva već aktivno žive na novim pozornicama suvremenosti.