ZAKON RIEKE

Mjesto radnje ovog slikopisa nalazi se u Lonjskom polju, u kraju, koji leži pod teškim uslovima periodičkih elementarnih poplava, predstavlja u gotovo svim životnim pojavama jednu zasebnu cielinu. To je komadić zemljine kruglje, gdje čovjek u mnogočemu živi još kao pračovjek. Ljudi u razbacanim selima i danas žive još u sojenicama. Sava, Lonja i Ilova rieke, koje redovito izlievaju ovdje svoje obilje vode, poplavljuju cieli kraj i odciepljujuči ga od svieta uvjetuju jedan naročiti način života. Ogromna ploha zemije oslobodjena je vode u glavnom kroz stotinu dana. Kad to vrieme izmine, blago, ljudi, domaće životinje: sve što je živo, bježi na sojenice. Započinje životna tragika posljednjeg pračovjeka Evrope: Mutna, blatna voda, preplavljuje šume, polja, livade i sravnjuje sve u bezkrajno jezero. Kroz jesen, zimu i proljeće, sav život se odvija na vodi. U čarobnim preplavljenim šimama, u drvenim kućama, koje su podignute na stupovima, zabavljeni su ljudi najrazličitijim poslovima. Kroz šumu ječi tugaljiva ljudska pjesma, muk goveda zatvorenih gore na sojenicama, krieštanje ptica po krošnjama i monotono kreketanje žaba. Sve to stvara u stanovitoj mjeri utisak džungle. Stare sojenice, najneobičnije gradje, mreže, ribolov, rad kod krušnih peći, koje su podignute na kolcima, pčelinjaci, zdenci, pa sav ostali neobičan život, sve to posjeduje sjajne uslove, za snimanje vrlo zanimljivog slikopisa, a romantična priroda i obilje vode uslovljuju tehnički izvrsnu fotografiju...