DESET ŠLJIVA ZA FAŠISTE

„Rijetko koja knjiga u sebi savršeno spaja tragediju i komediju, a pogotovo je to rijetkost sresti u jednoj rečenici. Elvira Mujčić, italijanska spisateljica bh. korijena, u tome je uspjela i ne samo uspjela nego je napisala roman koji se čita u dahu. Ali se isto može stati nad nekom naoko jednostavnom i nehajnom rečenicom i misliti o bogatstvu značenja, o životnoj mudrosti koje ona sadrži. Pored odličnog osjećaja za pripovijedanje autorica ima snažno izražen i osjećaj za detalj, također rijetka osobina kod proznih pisaca. Roman Deset šljiva za fašiste je roman ceste i roman sjećanja. Ovo potonje je možda čak i bitnije, jer se sjećanje odvija kao rekonstrukcija svijeta koji je nestao u ratnom vihoru; sjećanje na licâ kojih nema, a koja su određivala živote glavnih junaka ove knjige. Ovo je i roman likova, knjiga koja ima nesumnjiv dramski potencijal a može biti i predložak za filmski scenario. Tematski Elvira Mujčić se bavi najtežom od svih mogućih stvari koje su nas zadesile u prošlom ratu. Njen roman je tipičan dokaz da je naša (tragična) biografija naša najbolja tematika. Moć ove knjige je u njenoj suptilnosti da prikaže ono što izlazi van granica naše mogućnosti da preradimo toliku tugu. Ni jednom jedinom riječju ne spominjući gradić koji je centralni motiv cijele knjige, autorica piše knjigu o onome što prevazilazi jezičko iskustvo naše književnosti i savladava neizrecivost same teme. Roman lišen zrnca patetike, jer autorica zna kako sastaviti sve literarne začine da bi se dobio savršen recept za dobru književnost. Tekst je to koji obiluje ironičnim i autoironičnim momentima, iako se bavi najvećom od svih tema koje su nam se u ratu sručile na glavu. Kao rezultat toga imamo tragikomične pasaže ali i one gdje nema mjesta za komediju. Ovim romanom Elvira Mujčić se konačno vraća u svoj zavičaj iz kojeg je istjerana 1992. godine. Vraća se i u jezik iz kojeg je protjerana. I to radi na vrhunski način.“ Faruk Šehić