DOMNANA I BIJELE OVCE

Zbirka od jedanaest kratkih priča zadarske književnice, književne kritičarke i sveučilišne profesorice Helene Peričić zapravo je jedan od rijetkih preživjelih primjera ženskog pisma u nas. Iako je svojedobno na promociji svoje knjige izjavila kako pokušava pobjeći od te etikete uvlačeći u diskurs ironiju i manjak sentimentalnosti, Helena Peričić rijetka je autorica koja je ostala dosljedna ženskom principu pisanja. Ne povodeći se za sverastućim trendom "muškarača" u suvremenoj hrvatskoj prozi, Peričić ne češe jaja dok piše, ali joj jezik time nije manje britak, sadržaj manje provokativan. U središtu pozornosti međuljudski su odnosi parova (supružnika, ljubavnika, majke i kćeri), raskrzani i labilni poput njezinih junakinja - emocionalnih gubitnica, kako ih je sama autorica nazvala. Međutim, polaganje oružja i priznanje poraza, ne znače apriori odustajanje od borbe, samo govore o njezinoj besmislenosti. Svaki je odnos sraz i uvijek netko izlazi kao pobjednik ili poraženi. A Peričić sjajno oslikava obraz gubitnika, poput ženskog antipoda usamljenog jahača koji odlazi u suton. Bilo da se radi o otimačici "njegova" bicikla, koja u bunilu prekida veze gura taj bicikl kroz kišni Zadar u cik zore, bilo da se radi o zaređenoj Domnani koja prati posljednje trake sunca kroz tanki prozor svojih odaja, bilo da se radi o Anđeli koja ostavljena pritišće glave svojih kćeri na svoja prsa, njezine junakinje polagano, ali uspravno, nestaju na horizontu. Njihov zajednički heroizam zapravo je u prihvaćanju svoje neurotične, nepredvidljive i ponekad histerične prirode, ženskih slabosti od koje suvremene hrvatske autorice redovito bježe. Skrušenost i emocionalnost danas više nisu poželjne. Stoga ova zbirka predstavlja pravi mali endem na hrvatskoj književnoj sceni. I ne samo zbog svoje tematike. Formalna strana suvremene prozne produkcije podbacuje ili posve izostaje, što se za većinu priča ove zbirke ne može reći. Priče iz zbirke nastale su u razdoblju od petnaestak godina, te time neke priče treba postaviti u širi kontekst njihova nastanka, poput sms-priče, koja doduše danas više ne predstavlja novitet kao književna forma, ali u trenutku njezina nastanka zasigurno je predstavljala osvježavajući eksperiment. Osim naslovne priče, posebno bi trebalo istaknuti priču Ždrijebe & vrag koja svojom tehnikom montaže, otvorenošću strukture, te intertekstualnom igrom može stati uz sam vrh postmodernističke prozne produkcije.