DRUŠTVO ZA KNJIŽEVNOST I PITU OD KRUMPIRA S GUERNSEYJA

Na britanskom otoku Guernseyju, za vrijeme Drugog svjetskog rata, osnovano je društvo vrlo privlačnog i simpatičnog naziva – Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja. S osnivanjem i aktivnostima tog neobičnog društva, sasvim neočekivano, upoznaje se uspješna londonska spisateljica Juliet Ashton, koja je upravo u potrazi za novom temom svoje knjige. Razmjenjujući pisma s tihim i samozatajnim gospodinom Dawseyjem, vrckavom Isolom, strastvenim ribarom i šekspirovcem Ebenom te drugim članovima Društva – sve od reda likovima osebujnih karaktera, Juliet biva sve više fascinirana njihovim životima i njihovom ljubavlju prema knjigama. Većina članova društva jednostavni su ljudi – poljodjelci, ribari, težaci, tesari i većina njih je prvi puta uzela knjigu u ruke upravo tada, u teškim danima njemačke okupacije otoka, no to što su oni pronašli u knjigama mnogo je više od riječi – pronašli su životnu snagu, inspiraciju, utjehu, spoznaju da se sve može sagledati i izreći na drugačiji način – upravo ono što svi mi tražimo u knjigama – da promijene naš svijet i učine ga ljepšim i bogatijim. Tko je zaslužan za uključivanje pite od krumpira u naziv društva i koji su sastojci te čuvene pite? Will Thisbee zaslužan je za uključivanje pite od krumpira u naziv našeg društva. Bilo ili ne bilo Nijemaca, neće on ići ni na kakav sastanak ukoliko ondje nema što za jesti! Tako je zakuska postala dio programa. Budući da je tada na Guernseyu bilo iznimno malo putra, još manje brašna i ništa šećera, Will je svario svojevrsnu pitu od krumpirove ljuske: pire krumpir kao nadjev, procijeđena repa za slatkoću i ljuska krumpira za koricu. Willovi recepti inače su neizvjesni i sumnjivi, no ovaj je postao omiljen.