ESHATOLOŠKE VIZIJE U HRVATSKOGLAGOLJSKOJ KNJIŽEVNOSTI: poetičke i žanrovske značajke

Ovo je prva monografska studija o jednom od najznačajnijih žanrova hrvatskoglagoljske književnosti u kojoj su se glagoljaši ostvarili kao autori koji su umjeli ostvariti vrijedne jezične umjetnine. Odabrani korpus tekstova potječe iz zborničke literature 15. do 17. stoljeća, a obuhvaća prijevode djela koja su k nama došla s Istoka i sa Zapada. Žanr vizija pokazuje otvorenost Hrvatske kulturnim utjecajima iz raznih eurpskih civilizacijskih sfera. Svojom je studijom autorica na primjeru vizija pokazala položaj Hrvatske na susretištu kulturnih utjecaja s Istoka (iz bizantsko-crkvenoslavenske sfere) i sa Zapada (iz latinskoga kruga, ali i iz Češke i Italije), a glagoljaški prevoditelji su preuzimali teme, motive i građu prilagođenu ukusu publike za koju su stvarali. Analizom stila pokazano je da su se u svojim prijevodima-preradama hrvatski popovi glagoljaši ostvarili kao istinski „pisci i supisci“, sposobni da u tekstovima ostvare estetsku vrijednost, koja je i danas prepoznatljiva. Riječ je o monografiji u kojoj se književnoteorijskom analizom, ali i navođenjem brojnih primjera u latiničnoj transliteraciji pokazuje znatna estetska vrijednost vizija; ta su uzbudljiva i alegorijska putovanja duša kroz zagrobni život bila jedan od najpoetičnijih žanrova naše srednjovjekovne književnosti. Za našu kroatistiku i paleoslavistiku svaki je prilog koji se bavi hrvatskoglagoljskom baštinom velik dobitak.