GORILA U NAMA: Kosta o drugima - drugi o Kosti

Susret s tri knjige Koste Angelija Radovanija (1916. - 2002.), objavljene u Erasmusovom bibliotečnom nizu ´Hrvatski suvremeni esejisti´, po čitateljskom dojmu se može uspoređivati s dojmom pustolova koji nehotice nabasa na ulaz u odaju sa Svetim Gralom. Zapisi ovog kipara, vrijedno prikupljeni i obrađeni uz dodatna svjedočanstva niza uglednih povjesničara umjetnosti (Milan Prelog, Josip Depolo, Igor Zidić, Tonko Maroević, Vladimir Maleković...), na jedinstven način dokumentiraju kiparstvo 20. stoljeća gledano iz, prvenstveno, zagrebačke perspektive.Iako rođen u Londonu, školovan dijelom u Italiji, te po svojim iskustvima, građanin svijeta, Radovani u svojim zapisima o umjetnicima svog vremena otkriva vječnost i univerzalnost nekih naših domaćih umjetničkih dvojbi. Tu funkciju, primjerice, ilustrira Radovanijev zapis o američkom kiparstvu "iz prve ruke", o problemima klasičnih materijala kao europskog naslijeđa koje nema smisla prenositi na novi kontinent koji ima svoje opsesije, poput opsesije otpatcima kao materijalom. Pišući o Americi kao svom kiparskom antipodu, Radovani unosi, možda nesvjesno, vrlo zanimljivu europejsku perspektivu u našu esejistiku zatrovanu provincijalizmom.Zapisi iz ove knjige dio su iznimno bogate pisane ("grafomanske") ostavštine velikog kipara, koji ih je pisao sa strašću, iz uvjerenja, ali ti zapisi nisu u vrijeme svog nastanka bili nužno namijenjeni objavi, što im daje dodatnu zanimljivost "otkrivenog blaga". Obaviještenost ne znači mnogo, zapisao je Kosta Angeli Radovani. "Svi ljudi koji pišu o umjetnosti obaviješteni su i dobro pišu. Današnji intelektualac ionako ne podređuje pustolovinu svojega doživljaja ni djelu o kojemu govori. A iskustvo umjetnosti nije ljubav prema riječima, rečenicama i dubokim mislima, svojim ili tuđim, nego posao koji valja obaviti - sam. Ona nije nikada bila fenomen zatvoren u teoriji, ili, još gore, u prostore jedne ličnosti, ni autorove, ni tumačeve. Ni današnji kipar nije sam. Svi mi sudjelujemo u njegovim rasponima. A to znači i prednost i nesreću." Sa strašću umjetnika Radovani u ´Gorili u nama´ piše o Henryju Mooreu, o Motiki, o Kožariću, Džamonji, Krsti Hegedušiću, piše o umjetniku i društvu, o "socijalnoj psihijatriji", o strahu od naručenih ushita, bijesni protiv "antiapstraktne kampanje" Grge Gamulina... Knjiga je ovo koja će oduševiti ne samo kunst-historičare, već širi krug pasioniranih ljubitelja umjetnosti jer se otvara poput bombonijere - s pregršt raznolikih poslastica koje konzumiranjem donose slasni ushit, uz pokoji gorki liker.