HRVATSKO JEZIKOSLOVNO NAZIVLJE

Temeljno jezikoslovno nazivlje neujednačeno je i nesustavno na svim jezičnim razinama. To pokazuje uporaba različitih naziva u različitim udžbenicima, uporaba različitih naziva u osnovnoj i srednjoj školi, uporaba različitih naziva u visokoškolskim udžbenicima, npr. zamjena l s(a) o, alternacija l/o, vokalizacija, alternacija l sa o, zamjena l s o; afrikate, poluzatvorni suglasnici, sliveni suglasnici, slivenici, polupregradnici, prekidni tjesnačnici; osobne/lične zamjenice; usklik, uzvik; govorna osoba, govornik, prvo glagolsko lice; gramatički/oblikotvorni/oblični/relaci­­­­­jski/fleksijski morfem; rječotvorni/derivacijski/leksički/tvorbeni morfem; nezavisno složene rečenice, nezavisnosložene rečenice; ekonim, ojkonim; naziv, ime; vlastito ime, ime. Hrvatski je jezik najvažniji predmet u osnovnim i srednjim školama te na državnoj maturi. Međutim, s jezikoslovnim se nazivljem učenici susreću i pri učenju stranih i klasičnih jezika. Jezikoslovno nazivlje dijelom ulazi i u opći jezik te u druge srodne struke, npr. komunikologiju, defektologiju, antropologiju, psihologiju. Za hrvatski jezik ne postoji suvremeniji terminološki priručnik jezikoslovnoga nazivlja od Simeonova Enciklopedijskoga rječnika lingvističkoga nazivlja, koji je objavljen davne 1969. godine, i prijevoda Traskova leksikona Temeljni lingvistički pojmovi objavljenoga 2005. godine, koji je prijevodni leksikon te ne obuhvaća sve teme ni nazive potrebne za hrvatski jezik, a s obzirom na vrijeme objavljivanja ne obuhvaća ni nazivlje suvremeniji lingvističkih teorija i pravaca. Osim toga hrvatski je jezik iznimno loše zastupljen u rječniku u Slovníku slovanské lingvistické terminologie, kojim se još uvijek služe strani slavisti. Naravno da ne postoji ni terminološka baza hrvatskoga jezikoslovnog nazivlja. Osim najčešćih jezikoslovnih naziva, koji se nalaze u školskim udžbenicima, priručnicima, rječnicima, gramatikama i pravopisu, predviđena je i obrada osnovnoga dijalektološkog, onomastičkog, frazeološkog, povijesnojezičnoga, sociolingvističkoga, pragmalingvističkoga, paleoslavističkoga nazivlja te nazivlja generativne i kognitivne lingvistike, računalnoga jezikoslovlja, traduktologije, kontaktologije i teorije valentnosti. Pri terminološkome radu posebna će se pozornost usmjeriti utvrđivanju nesustavnosti, analizi sinonimnih parova i nizova te normativnoj procjeni pojedinih naziva.