IZRAŽAVANJE POSLJEDIČNIH ODNOSA U HRVATSKOME STANDARDNOM JEZIKU

Posljedične su konstrukcije u ovoj knjizi opisane na svim razinama lingvističke analize: na razini jednostavne rečenice, na razini nezavisnosložene rečenice, u vezničkim ustrojstvima i jukstapoziciji, na razini zavisnosložene rečenice i, na kraju, na razini teksta. Iscrpno su opisane sve sintaktičke jedinice kojima se izražavaju posljedična značenja: prijedložno-padežne skupine, zamjenični prilozi i priložne skupine, funkcionalni ekvivalenti posljedičnih rečenica, nezavisnosložene rečenice posljedične semantike, zavisnosložene rečenice vezničkoga i nevezničkoga tipa te posljedične tekstne konstrukcije. Riječ je o opisu ustrojstava koja nesumnjivo pripadaju logički najsloženijima i koja su izvanredno raznolika. Riječ je nadalje o ustrojstvima koja je najteže razgraničiti od sličnih sintaktičkih ustrojstava (uzročnih, načinskih, poredbenih, namjernih, relativnih i sl.). Ova knjiga daje i sveobuhvatan pregled relevantne literature o posljedičnim ustrojstvima u različitim jezicima (u slavenskim i romanskim jezicima te u engleskome i njemačkome) i u općelingvističkoj literaturi. Posljedična su ustrojstva u hrvatskome jeziku dosad opisivana nedostatno i neprecizno. Zapravo od cijeloga mnoštva raznolikih tipova posljedičnih konstrukcija u gramatikama i specijaliziranim znanstvenim i stručnim radovima dosada su opisivane uglavnom samo one posljedične konstrukcije koje bi se mogle odrediti kao posljedične zavisnosložene rečenice u užemu smislu. Prema tomu ova je knjiga prvi potpuni opis načina izražavanja jednog od najsloženijih logičko-gramatičkih značenja u hrvatskome jeziku na svim razinama sintaktičke analize. Svi tipovi posljedičnih konstrukcija oprimjereni su mnogobrojnim primjerima.