KNJIGA O UNI

"Knjiga o Uni" Faruka Šehića mogla se zvati i Roman o prirodi, Život na revers, Noćni zapisi, AK-47 i njegovi meteori, Balkanski requiem, Prirodna knjiga, Nocturno za Jugoslaviju, Kratki pojmovnik sjete, Kratki pojmovnik svega, Epitafi za mrave i guštere… i svaki bi naslov bio podjednako točan i pogrešan, jer pokriti ovu knjigu naslovom je kao pokušati okovati brzu rijeku ledom. Sama autorova nakana je bila napisati tihu knjigu o vodi, biljkama i životinjama… ali se prepustio putovanju, vođen instinktom kao najpouzdanijim kompasom, prema nepoznatoj zemlji. I nastala je "Knjiga o Uni" čija "naracija" meandrira i krivuda, dubi obale i bježi iz korita, koja sa sobom nosi obilje materijala, a kojemu je zajedničko samo to što ga je poetizirani jezik Faruka Šehića, kakvim samo Pisci vladaju, učinio impresivnim i osobnim i onima koji ni Unu ni rijeku ni rat ni socijalizam ni list ni Berlin ni malj ni crvotočinu… nikada vidjeli nisu. "Knjiga o Uni" je i pokušaj povezivanja i sređivanja egzistencije Mustafe Husara poderane životom, hipnotičko uranjanje u slojeve bića koji se pretapaju kao u snu za koji nikada nećemo biti sigurni da je završio. Ovo je knjiga iz koje se teško izranja i koja se poslije trajno nosi sa sobom, kao nešto najosobnije čega se ne želimo riješiti, kao ljudska slabost, kao vrtoglavica. Dovoljno je uroniti: jedan, dva, tri, četiri, pet…