MAJKA-LAVICA: moj bijeg iz dvanaestogodišnjeg dogovorenog braka u Njemačkoj i borba za djecu

"Možeš li zamisliti da sam dvanaest godina živjela u Hamburgu, a da nisam vidjela jezero Alster?", pita me Esma Abdelhamid i započinje pričati: o tome kako ju je njezin suprug odveo u stranu zemlju, kako godinama nije upoznala ništa osim stana u kojem je stanovala, kako ju je muž svih tih godina premlaćivao kad god mu nešto ne bi odgovaralo. Ali kada je oteo njezinu djecu i zaprijetio da ih nikada više neće vidjeti, napokon je prekinula svoju šutnju, potražila pomoć i započela borbu za skrbništvo nad svojoj malom obitelji. Početkom osamdesetih godina došla sam u Hamburg. Nisam znala njemački i bila sam jako nesretna u braku, u stanu sam se osjećala izolirano i poput zatvorenice. Rodila sam dva sina i kćer. Kada je život s mojim mužem postao neodrživ, pobjegla sam u žensku kuću. Nakon toga je moj muž oteo djecu i poslao ih u Tunis. Izborila sam se za skrbništvo i dovela svoju djecu natrag u Njemačku. U međuvremenu sam se rastala od muža, imam ovdje u Hamburgu posao i napisala sam svoju priču zajedno s jednom novinarkom. Željela bih da moja knjiga ohrabri sve one žene koje se nalaze u sličnoj situaciji. Svoju sam djecu odgojila u duhu islama, prije svega im pružajući mnogo ljubavi i osjećaj zaštićenosti jer je i za njih to bilo teško razdoblje života. Sada su odrasli, veliki su vjernici i redovito odlaze u džamiju. Do danas još nisam imala vremena za proučavanje Kur'ana, ali znam: vjera u Boga nalazi se duboko u meni, odnos između čovjeka i Boga jako je intimna, privatna stvar.