MARIN DRŽIĆ: 1508 - 2008.: zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog 5 - 7. studenoga 2008. u Zagrebu

U Zagrebu je, u organizaciji Razreda za filološke znanosti i Razreda za književ­nost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, od 5. do 7. studenoga 2008. godine, a u povodu 500. obljetnice Držićeva rođenja, održan međunarodni znanstveni skup "Marin Držić: 1508 - 2008." Na skupu su iznijeti referati koji su analizirali razne aspekte Držićeva života i njegova književnog djela nastavljajući na istraživanja kako hrvatskih tako i svjetskih znanstvenika kojima je opus hrvatskog renesansnog pjesnika, komediografa i tragediografa više od sto godina bio predme­tom književnopovijesnih, jezikoslovnih i historiografskih studija. Buran i intrigantan život dubrovačkog pisca, njegov raznolik i bogat opus (lju­bavna lirika, pastoralna komedija, komediola, eruditna komedija, tragedija, a nije isključeno da je autor i nekih žanrovski drugačijih djela), inovativnost njegova stva­ralaštva u žanrovskom, tematskom, stilskom i jezičnom pogledu, a ponajprije svje­tonazorska i ideološka kompleksnost i intrigantnost njegova opusa razlogom su njegova današnjeg visoka statusa u nacionalnoj književnoj kulturi: statusa klasika i književnog kanona. Držićeva poetika, stil, jezik, relativno krnja ostavština, tematski svjetovi njegovih djela usmjereni na individualno i subjektivno te svjetonazorske koncepcije i ideje stalnim su poticajem znanosti o književnosti, historiografiji, lin­gvistici i filozofiji sve od 30-tih godina 20. stoljeća kada je Milan Rešetar (Stari pisci hrvatski, knj. 7,2. izd., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1930.) obja­vio kritičko izdanje njegovih djela, popraćeno vrsnim predgovorom. Poticaj druge vrste za oblikovanje držićevskoga kanona došao je od kazališne prakse: godine 1938. izveden je u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu Dundo Maroje u adaptaciji i režiji Marka Foteza te od toga doba taj renesansni pisac postaje središnjim mjestom nacionalnoga repertoara i autor čija dramska riječ živo odjekuje na sceni. U drugoj polovici 20. stoljeća Držićevo djelo doživljava brojna tumačenja, ana­lize te interpretacije, i to ne samo među hrvatskim držićolozima nego jednako tako i među stranim proučavateljima, postavši izazov raznovrsnim književnokritičkim i književnometodološkim paradigmama. Njegov je opus bio podatan materijal i vrelo uvijek novih i zanimljivih spoznaja, što će se vidjeti i iz ovog novog Zbornika, svojevrsnog mlađeg brata Zborika radova o Marinu Držiću (ur. Jakša Ravlić, Matica hrvatska, Zagreb 1969), objavljenog u povodu 400. godišnjice pjesnikove smrti. Zbornik je nastao s punom sviješću da svaka generacija predočuje svoju, specifičnu sliku o ne­kom piscu udaljenih vremena, argumentirano svjedoči o bogatstvu, slojevitosti i visokoj estetskoj razini Držićeva djela.U njemu se objavljuje dvadeset i sedam znanstvenih radova, hrvat­skih i stranih držićologa koji pjesnikov opus proučavaju na nov, suvremen način, otkrivajući uvijek nova značenja i smisao njegovih tekstova, njegova razumijevanja čovjeka i njegove prirode i svijeta koji ga okružuje.