MIT O NEBESKOJ SRBIJI: polazište osvajačkih ratova i zločina u 20. stoljeću

Prenosim Anzulovićev uvod u knjigu iz kojega će biti jasno o čemu on piše, što je sve istraživao te do kojih je zaključaka došao: „Jedan događaj iz srednjovjekovne srpske povijesti snažno je prisutan u današnjoj srpskoj kulturi i politici. Bitka s Turcima na Kosovu polju 1389. godine još uvijek vrši jak utjecaj na Srbe koji je doživljavaju kao obrtnu točku u tranziciji sa značajne suverene srednjovjekovne balkanske države na ekonomski i kulturno zaostalu etničku zajednicu u Osmanskom Carstvu, stanje u kojemu se nalazila sve do devetnaestog stoljeća. Čak i nakon što je Srbija postigla suverenitet 1878. i zadobila dominantnu ulogu u jugoslavenskoj zajednici 1918. godine, sjećanje na bitku iz 1389. godine ostalo je snažno kod Srba. Mnogi su promatrači zapazili intenzitet tog sjećanja na davnu bitku; jedan antropolog opisao je izraz uspomene na nju pet i pol stoljeća kasnije: U Dalmatinskoj zagori, naročito oko Knina, može se čuti neka vrsta ojkanja, primitivnog arhajskog zapevanja koje se sastoji u poznatom tužnom izvijanju glasa na o-oj… Nekoliko seljaka, obično u kakvoj gostionici, primaknu glave i satima tužno zavijaju, tako da to za Evropejca pruža prilično grotesknu sliku. Ako ih zapitate zašto tako pevaju, odgovorit će vam: “Plač za Kosovo!”