MJESTA SJEĆANJA: Sveti Rok i Lovinac

Tema ove interdisciplinarne studije su mjesta Sv. Rok i Lovinac u Lici sagledana iz perspektive kulture sjećanja u kojoj važnu ulogu imaju mjesta sjećanja. Pritom je ovdje riječ o konceptu društvenog sjećanja utemeljenog na svakodnevnoj komunikaciji i interakciji članova obitelji, međugeneracijskom sjećanju, a njezin sadržaj sastoji se od povijesnoga iskustva suvremenika i izražava se u ograničenom vremenskom razdoblju od osamdeset do sto godina, razdoblju koje obuhvaća tri do četiri generacije. Ova studija slučaja posvećena je građanskim obiteljima u dugom razdoblju od 1870-ih do 1939., uvažavajući pritom činjenicu da 1918. ne označava prekid. Razdoblje nakon završetka Velikog rata govori u prilog kontinuitetu života na periferiji nekadašnje Habsburške Monarhije, bogatstva kulturnoga života od prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, procesima izravnih transfera, kasnijim odjecima Monarhije, ali i razvoju autohtone kulture na koju djeluju modernizacijski procesi. “Pogled na tvorbu mjesta sjećanja kakav nudi autorica izuzetno je rijetko primjenjivan u domaćoj etnologiji: jedinica analize je građanska obitelj, koja svoja mjesta sjećanja ostvaruje kroz transgeneracijske prijenose, pozicioniranje njezinih članova u raznorodnim lokalnim, nacionalnim i širim globalnim strujanjima te interakciju s raznorodnim političkim, društvenim i kulturnim akterima. Tako analizirana obitelj funkcionira u skladu s teorijskim konceptom ‘graditelja kulture.” (Iz recenzije Nevene Škrbić Alempijević)