NA PUTU DO NAGLASNE NORME: oprimjereno imenicama

Jezikoslovci i upućeniji laici znaju da naglasak u hrvatskome standardnom jeziku prate brojne posebnosti, nedoumice i prijepori. Njihovo je izvorište uglavnom u tome što se naglasak svake riječi, ovakav ili onakav, redovito izgovara, ali se jednako tako redovito ne bilježi u pismu. Usto se tim dijelom hrvatskog jezika ustrajnije bavilo i danas još uvijek bavi mali broj jezikoslovaca pa je u naše vrijeme ostalo dosta posla za nova istraživanja i prosudbe.Valja spomenuti da autorica pripada mlađem naraštaju hrvatskih jezikoslovaca i da je u stručnim krugovima već zapažena kao akcentologinja. Knjiga sadrži, osim uobičajenih uvodnih i zaključnih, pet poglavlja i to: Naglasna norma, Naglasna tipologija, Leksički naglasak, Općeparadigmatski naglasak, Promjenjljivi naglasni tip. Autorica daje vrlo iscrpnu, temeljitu i obuhvatnu naglasnu tipologiju imenica u hrvatskome standardnom jeziku uzimajući u obzir ne samo kodificiranu naglasnu normu nego i odmake od te norme, kao što pojava silaznih tonova na početnim slogovima, sve rjeđe prenošenje silaznih naglasaka na proklitiku, gubljenje tonske opreke u većim gradskim sredinama, pomicanje uzlaznih naglasaka ulijevo. Autorica također komentira stavove suvremenih hrvatskih akcentologa vezane za naglasne promjene te konstatira da jedni ne odustaju od tradicionalnih postavki unatoč razilaženju propisa i uzusa, drugi se zalažu za potpuni deskriptivni pristup, a treći su skloni srednjem putu. U samoj tipologiji imenica razlikuju se leksički i morfološki (paradigmatski) naglasak. Knjiga je prilog stabilizaciji naglasne norme, s tim da autorica dobro primjećuje kako će neka kolebanja, osobito u leksičkome naglašavanju i dalje ostati jer su ona dio sustava u kojem se ne teži potpunoj standardizaciji i koji pretpostavlja dubletne naglaske.