NEDJELJA: blagdanski etos u vjeri i životu katolika: kulturno-antropološko istraživanje

Studija, podijeljena u četiri cjeline, donosi antropološko istraživanje blagdanskog etosa nedjelje u katoličkoj religioznosti, pri čemu je nakana autora bila istražiti kako se formira i doživljava svijet nedjeljne blagdanske kulture među katolicima. U njoj Žižić izlaže znanstveno utemeljeno tumačenje kulturne pojave nedjeljnoga blagdanskog slavlja u svim njezinim bitnim sastavnicama, tj. nedjelje - svetog dana u kršćanskoj kulturnoj predaji i praksi. Prvo, uvodno poglavlje postavlja teorijsko-metodološke osnove istraživanja; donosi raspravu o četiri uzajamno povezana i progresivno raspoređena okvira: teoriju blagdana u teorijama religije, blagdanski etos, blagdan u filozofsko-teološkoj diskusiji i etnografsko-fenomenološke vidove blagdanskog stanja. Drugomu je poglavlju cilj prikazati kulturne povijesti nedjelje, a obuhvaća četiri kulturno-povijesna kruga: subotu/nedjelju u hebrejsko-kršćanskoj tradiciji, nedjelju u ranokršćanskoj zajednici, nedjelju u povijesnim epohama Zapada i nedjelju u novovjekovnim previranjima. Oslanjajući se na uvide stečene pregledom kulturne povijesti nedjelje, treće poglavlje na sinkronijski način pristupa kulturnoj situaciji nedjelje u suvremenim društvima. Riječ je o razmatranju četiri kulturna zaokreta - ideološkom, industrijskom, potrošačkom i sekularizacijskom - koji su svaki na svoj način ostavili duboke tragove u katoličkome blagdanskom životu. Središnje, četvrto poglavlje, pod naslovom Živjeti nedjelju - blagdanski etos u katoličkoj religioznosti, posvećeno je etnološkoj i antropološkoj interpretaciji nedjelje. U njemu je iznesena znanstvena obrada kulture nedjelje na temelju terenskog istraživanja u jednoj katoličkoj zajednici, Župi sv. Ivana Krstitelja u Splitu. Izvještaj je raspoređen u tri analitička okvira. Uvodni dio precizira metodološki pristup i istraživačko polje. Prvi istovremeno iz teorijske i etnografske perspektive razlaže koncept nedjelje kao svetog dana, a drugi se bavi sustavnom analizom obrednog procesa. Naposljetku, treća cjelina posvećena je razmatranju blagdanskog stanja. Riječ je o tri susljedna i međusobno povezana gledišta, koja pružaju cjelovit i realističan izvještaj o nedjelji u katoličkoj religioznosti. Novom knjigom Žižić je, razotkrivajući društveni i kulturni svijet nedjelje, ponudio jednu moguću znanstveno utemeljenu interpretaciju toga relevantnog segmenta religijskog života i kulturnih djelatnosti kojima se on oblikuje. Pritom je potvrdio postavku da je za katolike nedjelja sveto vrijeme njihove vjere i identiteta, tj. da po nedjelji religiozni ljudi osmišljavaju svoje življenje, oblikuju stavove i formiraju svoj pogled na svijet.