NOĆNO PUTOVANJE POSLANIKA MUHAMMEDA

Sadržaj knjige o noćnom putovanju Poslanika Muhammeda na nebo velikim je dijelom poznat u našim krajevima, no sama knjiga nije. Ovo je prva na našem jeziku koja tu čuvenu i jako omiljenu građu sadrži na jednom mjestu. Jezik s kojeg je prevedena jest latinski, a na njega je prevedena sa starokastiljanskoga, na koji je pak bila prevedena s arapskoga originala, a ovaj je izgubljen. Pet je godina presudilo sudbinu ove knjige. Najprije je to 1264., u kojoj je prevedena s kastiljanskoga na latinski, pa s latinskoga na francuski. Ti će prevodi omogućiti njenu značajnu distribuciju po Španjolskoj, Francuskoj i Italiji. U 14. i 15. stoljeću knjiga će na europskom Zapadu imati status kanonskoga teksta islamske vjere, a kroz stoljeća je, prije no što će pasti u zaborav, zabunom smatrana i prevodom 70. sure Kurana. Druga je godina 1919., kada španjolski arabist Miguel Asin Palacios izlaže tezu da u Danteovoj slici zagrobnoga svijeta postoje analogije s muslimanskom eshatologijom, te da se ne može poreći veza između Božanstvene komedije i one muslimanske književnosti koja tematizira zagrobni svijet. Razni dantolozi i dantofili usprotivili su se Asinu, te je stvar prerasla u veliku polemiku i po mnogo čemu dobila mjere skandala. Treća je godina 1944., u kojoj, godinu nakon smrti Asinove, bivaju opet nađeni rukopisi zaboravljenih prevoda na starofrancuski i latinski, prvi u Oxfordu, drugi u Parizu. Četvrta je godina 1949. Tada, skoro istovremeno, u trci za primat, izlaze dva izdanja latinskoga teksta, jedno u Vatikanu, a drugo u Madridu. Peta je godina 1991.: izlaze prva dva prevoda na današnje jezike, jedan u Parizu, drugi u Milanu.