OGLEDI O VIDOVITOSTI

Kant započinje svoj spis Snovi vidovnjaka protumačeni snovima metafizike pitanjem: što je to uopće duh? Po taknut fenomenom vidovitosti švedskoga znanstvenika Svedenborga Kant se upušta u raspravu o tome je li vi dovitost kao takva uopće moguća. Ona pretpostavlja ne posredni dodir imaterijalnih supstancija to jest duša od vojenih od tjelesne materijalnosti. Cisti su duhovi takve od tijela odvojene supstancije i oni mogu stupiti u nepo srednu komunikaciju. Kant je skeptičan u pogledu takve čisto duhovne komunikacije i sklon je vjerovati da onaj tko ima suviše razumijevanja za čisto duhovni svijet ima premalo razuma za ovaj naš Fizički svijet. Iako je taj spis napisan u predkritičkoj fazi Kantova filozofiranja, već je tu zamjetljiv Kantov oprezni skepticizam o mogućnosti spoznaje posljednjih stvari duše, svijeta i Boga. Kant će u paralogizmima čistog uma osporiti egzistenciju duše kao čisto materijalne supstancije i time dovesti u pita nje svaku mogućnost neposrednoga dodira duše sa čisto duhovnim svijetom. Ali u Snovima vidovnjaka Kant još nije na stupnju spoznaje kakvu će donijeti Kritika Čistog uma. On priznaje da je vrlo sklon vjerovanju u postojanje imaterijalnih supstancija, ali to postojanje nije dostupno razumskoj spoznaji. Jedna od tih imaterijalnih supstan cija jest i ljudska duša.