POSLIEDNJI TABU

Mladi novinar Hrvoje želi se oženiti svojom djevojkom Anom. Za to mu treba stalan posao i djevojčin pristanak. Konačno je uspio dobiti stalan posao i odmah kreće u prosidbu. No, to ne ide bez problema. Dobio je posao, ali i tešku novinarsku zadaću. Njegov glavni urednik, inače iskusni novinar, daje mu zadatak da istraži istinu o logoru Jasenovac. To je osjetljiva tema koja će mu donijeti dosta problema. Još više problema ima sa ženidbom jer roditelji nisu iste političke orijentacije, a vjerski i nacionalno nije sve kako bi željeli Hrvojevi roditelji. Radnja romana događa se u Hrvatskoj 2000-tih, ali to nije današnja Hrvatska, nego hipotetska Hrvatska u kojoj je uspio „puč Lorković-Vokić“ 1944. pa je NDH prešla na stranu saveznika, a hrvatski partizani i ustaše su sačuvali hrvatsku Državu koja je nakon rata krenula demokratskim putem. Pojavila su se različita pitanja. Je li u takvoj državi kardinal Stepinac postao blaženik, koji je teritorij te države, gdje su završili Tito i Pavelić, bi li postojala velika dijaspora u Rusiji… U romanu se spominju neki stvarni događaji, a ima i dosta izmišljenih događaja. Neka čitatelji istražuju. U romanu je prikazano kako funkcioniraju mediji, pokazano je dijelom kako djeluju političke stranke, kako se mladog čovjeka može manipulirati, kako se mladi čovjek, barem dijelom, može sam zaštititi ako shvati manipulaciju. Roman je na trenutke ozbiljan, ali ima ponešto i humora. Tematika alternativne povijesti nije nova književna vrsta. I u današnje vrijeme ima romana, filmova i serija koje prati brojna publika. Roman je dijelom i kontroverzan, što zbog teme koju obrađuje, a što zbog pisanja na korijenskom hrvatskom jeziku. Kao što kaže jedan od likova u romanu: “Kada te svi mrze to je isto kao da te nitko ne mrzi!“