PREDPOEZIJA

Predpoezija predstavlja polazište jedne reduktivne poetike koja je adoptirala akcionizam povijesnih avangardi i dekonstruktivističku metodu postmodernog, na samom zalasku moderne utopije, kako je to bilo evidentno 1910-ih i poslije toga. U jednom aspektu predpoezija prije svega inzisitra na autoreferencijalnom i problematizira svoj smisao kroz pitanja posuđena iz filozofije i slikarstva. Zatim osvjetljava poneke automatske dionice / procese pisanja, koji se na određeni način podrazumijevaju, čime ukazuje na “elementarne procese u poeziji”, kako su razvidni iz njegovih ranijih umjetničkih i književnih radova. Tu se otvaraju pitanja o tome treba li nešto učiniti prije samog čina pisanja, odnosno što se treba učiniti kako bi se dobilo na vremenu ispitivanja i naznačio etički upit u smislu, nije li uzimanje pisaljke u ruku čin poštenja. Forma predpoetskog zapisa u pravilu je kratka kao haiku, uzima dva do tri stiha kao cjelinu, ili poprima grafitni oblik, ili oblik slogana / šlagvorta, sve u duhu akcionističkog usmjerenja tipa: učinimo poeziju potrebnom. Vlado Martek (1951), Zagreb. Diplomirao je književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1975. do 1978. član je neformalne umjetničke skupine, Grupa šestorice, s kojom je organizirao izložbe-akcije i pokrenuo časopis-katalog “MAJ 75”. Sudjeluje na brojnim domaćim i stranim izložbama a priredio je i niz samostalnih izložbi izlažući u Sarajevu, Londonu, Lyonu, Krakowu i drugdje. Martek je po vokaciji pjesnik i multimedijalni nomadski autor. Njegov rad uključuje akcije, agitacije, ambijente, murale, grafite, tekstove o vlastitom radu i drugim umjetnicima, grafike, autorske razglednice, kiparstvo, poetske objekte, slikarstvo, autorske knjige, insceniranu fotografiju. Autor je sedamdeset samizdata koji sadržavaju predpoeziju, crteže, grafike, fotografiju i poeziju.