PRIRUČNIK ZA JUČER

Današnji intelektualac koji se bavi kulturom i od nje pokušava živjeti više je nego ikad kulturni radnik. Od nje ili njega očekuje se da svakodnevno promišlja stvarnost, da stvara nova djela ili reinterpretira stara, da luta poput Ukletoga Holandeza od gaže do gaže, da svjesno izabere ulogu apatrida nadajući se da će od svoga rada moći zaraditi za kruh svagdašnji. Jednako kao i nekadašnji proletarijat, današnji kulturni radnik strahuje za sutrašnjicu. No dok je proletarijat progovarao buntom, štrajkovima i revolucijama, današnji je kulturni radnik pojedinac u sukobu sa svijetom i o tome može progovoriti samo svojim umjetničkim djelom. A da bi shvatio svoju poziciju, neminovno se mora vratiti u prošlost. Upravo to, na maestralan način, u trinaest eseja čini Goran Ferčec. U Priručniku za jučer on uranja u svijet svojih roditelja i svih predaka, onih stvarnih, ali i intelektualnih, te dolazi do onih koji su isključivo svojim radom osiguravali dostojanstvo sebi i svojoj obitelj. I bez obzira na to govori li o svom djedu težaku, majci radnici u dućanu ili pak Johannu Sebastianu Bachu ili Bertoldu Brechtu, Goran Ferčec u Priručniku za jučer ispisuje najtočniju sliku kulturnog radnika danas. Potpuno razotkriva i sebe i njega, poručujući mu da se ne predaje jer to njegovi preci i prethodnici nikada nisu učinili.