O knjizi
Knjiga Prvi prikazi Kristova rođenja u umjetnosti na primjeru rimskih sarkofaga 4. stoljeća (161 str.) podijeljena je na sljedeća poglavlja: I. POČETCI: OD RIJEČI DO SLIKE, II. PRIKAZI KRISTOVA ROĐENJA NA RIMSKIM SARKOFAZIMA (Poklonstvo maga (mudraca); Katalog; Ikonografski repertoar; Ikonografski program), III. KOMENTAR (Kršćanski sarkofag i radioničke tradicije u 4. stoljeću; Sarkofag „na friz“; Sarkofag tipa „Gradskih vratiju“; Roma Christiana; Kristijanizacija vremena; Petar: princeps apostolorum; Palestina: sveti zemljovid; Rođenje Mesije i novo zlatno doba; Zaključak; Pregled kraćenica), IV. SLIKOVNI PRILOZI (Popis ilustracija).
Rijedak je slučaj da neko ikonografsko istraživanje sadrži primjere koji obuhvaćaju istu vrstu spomenika i svi pripadaju istom stoljeću. Takva je studija o prvim prikazima Kristova rođenja u ranokršćanskoj umjetnosti. U mjeri u kojoj se koristi poznatim i objavljenim spomenicima, ona obuhvaća produkciju reljefnih sarkofaga nastalih najvećim dijelom u radionicama grada Rima u razdoblju od prve trećine, do kraja 4. stoljeća. Tijekom ovog razdoblja, sadržaj scene doživjet će niz promjena: od jednostavnoga prikaza jaslica okruženih pastirima i životinjama, ona će postupno obuhvatiti i druge motive iz biblijske povijesti, kako one kanonskog porijekla, tako i one koji su afirmaciju doživjeli kroz apokrifne tekstove, ili su nastali kao odjek nagloga razvoja „svetog zemljovida“ u Palestini, gdje sve brojniji kršćanski hodočasnici slijede tragove Kristovih stopa – od špilje rođenja u Betlehemu, do Golgote u Jeruzalemu i brda Uzašašća blizu Betanije. Kao i u prethodnim istraživanjima dr. Dine Milinovića (Nova post vetera coepit. Ikonografija prve kršćanske umjetnosti“, 2016.), autor se ne zaustavlja na „identifikaciji materijalnih detalja“, niti ponavlja već usvojene spoznaje koje čitalac može lako naći u brojnim leksikonima i priručnicima. Umjesto toga, kroz priču o Kristovu rođenju u umjetnosti usmjerava čitatelja prema širim umjetničkim i društvenim procesima koji su doveli do postupne preobrazbe antičkoga svijeta u kršćansku antiku. Nigdje tu preobrazbu ne možemo pratiti bolje nego u Rimu tijekom 4. stoljeća i ništa je ne ilustrira bolje od kršćanskih sarkofaga.
Knjiga je ikonografska studija, ali se zasniva jednako na ranijim istraživanjima i radovima arheologa i povjesničara te povjesničara Crkve i ranoga kršćanstva općenito, jednako zanimljiva povjesničarima umjetnosti kao i stručnjacima s navedenih područja. Knjiga je pisana kao znanstvena studija, s odgovarajućim znanstvenim aparatom, ali je namijenjena i širokoj kulturnoj publici.