RASPRAVA O ISTORIJI RELIGIJA

Rasprava o istoriji religija je djelo Mircea Eliade, jednog od najvećih autoriteta u oblasti komparativne religije, a koje za cilj ima upoznavanje čitatelja s „labirintom složenosti religijskih podataka, njihovim osnovnim oblicima i raznovrsnostima kultura koju oni odražavaju.” Eliade, u ovom djelu, proučava hijerofaniju na različitim kozmičkim nivoima (nebo, voda, zemlja, kamen), zatim biološku i lokalnu hijerofaniju te mitove i simbole. Međutim, oni se ne proučavaju kao odvojeni fenomeni, niti je u djelu prisutan bilo kakav trag pozitivizma ili racionalizma prilikom proučavanja ovih fenomena. Eliade inzistira na tome da se religijski fenomeni prvenstveno moraju proučavati u vlastitoj osnovnoj ravni stvarnosti. Informacije o bogovima neba, obožavanju sunca, simbolizmu vode, obredima plodnosti, svetim mjestima i sl. razlozi su po sebi za čitanje ovog djela. Ipak, smatra se kako je najdragocjeniji Eliadeov pristup prirodi religijskih fenomena. Poznavanje suštine religijskih fenomena izmiče psiholozima, sociolozima, lingvistima i ostalim stručnjacima, jer ih oni ne proučavaju kao religijske fenomene. Prema Eliadeu, oni su propustili jedan nesvodljiv element unutar religijskih fenomena, a to je element svetog. Eliade je pokazao načine na koje su se manifestirali ljudski napori za život u sferi svetog unutar raznovrsnih kultura te kako su se, sa zanimljivim varijacijama, određena vjerovanja, rituali, simboli i mitovi održali.