S VIŠE MLIJEKA, MOLIM

Kavanu možemo zvati i birtijom ili bircem, lokalom ili kafićem i iako između ovih termina postoje suptilne razlike one za ovu priču nisu previše bitne. Mjesto je isto. Birtija je mjesto gdje se sjedi i pije, gdje se puši i razgovara, gdje se čitaju novine i gdje se dolazi u dodir s različitim ljudima. U kavanama sam izgubio sate i sate, možda čak i godine. Vidio sam sve. Vidio sam kako pijanac pijancu razbija pivsku flašu na glavi. Vidio sam đankije koji se idu pucati u wc. Vidio sam tipa koji je izvadio pištolj i počeo pucati u zrak, kao i onoga koji je kamenjem gađao ljude na terasi. Vidio sam trudnicu po koju je došao taksi da ju vozi u rodilište, vidio sam tipove kojima su prekjučer amputirali noge, vidio sam samog sebe kako bezuspješno pokušavam pušiti cigaretu nakon vađenja mandula. Vidio sam grupne pijanke, vidio sam istospolne parove, nimalo diskretne; vidio sam petting i više od toga, vidio sam pjesnike, pisce, glumce, slikare, prijatelje i neprijatelje, a vidio sam i nekoliko uzoraka pločica na podu. Nekima sam bio blizu. Nepristojno blizu. Nisam ih zapamtio. Ova je knjiga nastala kao pokušaj dokumentiranja moje putanje po kafićima, kavanama i birtijama raznih vrsta. Ona ne teži objektivnosti, ali vas može pripremiti da znate što očekivati kada se odmaknete od kvarta i krenete u upoznavanje nekih mjesta u gradu o kojima ste samo slušali, ali niste imali priliku ili se niste odvažili onamo i otići. Ocjene su posebna priča. Uglavnom su plod trenutačnog dojma iako nikada nisu ishitrene. Pokušao sam uzeti u obzir sve aspekte koji jednu kavanu čine onime što jest. Dio tekstova ranije je objavljen na blogu, a uglavnom pozitivni i poticajni komentari čitatelja utjecali su na odluku da se tekstovi prošire, dopune i konačno ukoriče. Nemoguće bi bilo u jednoj knjizi opisati sve kafiće u jednome gradu, nemoguće bi bilo opisati čak i sve kultne kafiće, ali to nije niti bila namjera. Ovo je jednostavno moj put, a ako se na njemu susretnemo i prepoznamo, platit ću vam piće.