SABLAZAN SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA U KATOLIČKOJ CRKVI

Sami (pod)naslov ove knjige, Sablazan seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi kao povod kritičkom promišljanju o svećeničkoj formaciji u svjetlu zahtjeva ljudske formacije i Božje riječi, vrlo je bremenit, složen i zahtjevan, ali odmah u prvom susretu s čitateljem otkriva o čemu je riječ. Isus je od Boga došao radi ispravljanja nepravde i konačne uspostave Božje pravednosti ili Božjega kraljevstva na zemlji. Zadaća je svih Isusovih učenika da tu istinu razglašavaju do svih krajeva zemlje sve do konca svijeta, a ukoliko oni zakažu, umjesto njih će oživjeti kamenje i počet će kričati o nepravdama u svijetu. Umjesto biblijske slike kamenja, posljednja tri i nešto više desetljeća smo se naslušali od sredstava društvenoga priopćavanja o nepravdama takozvane svećeničke pedofilije. Umjesto krike kamenja naslušali smo se krike medija. Nakon suočavanja s notornim činjenicama i otrježnjenja shvatili smo da medijska krika o takozvanoj svećeničkoj pedofiliji nipošto nije bila demonsko djelo, nego samo prenošenje informacija. Usudili su se otvoreno i kritički govoriti o ogavnim zlodjelima pedofilije počinjenima od strane katoličkoga klera. Nakon sporadičnih slučajeva devedesetih godina 20. stoljeća nizale su se, tijekom prvih dvaju desetljeća 21. stoljeća i tako sve do danas, informacije o brojnim slučajevima svećeničke pedofilije, a ponegdje čak i kao o masovnoj pojavi. Dugo je Katolička Crkva potiskivala, prešućivala, zataškavala, odmahivala rukom i gurala pod tepih sve u povezanosti sa zlodjelima svećeničke pedofilije, ali joj se to sve obilo o glavu nevjerodostojnosti, gubitka ugleda i časti. Što nisu uspjeli učiniti otvoreni neprijatelji Katoličke Crkve i velike neprijateljske ideologije, uspjeli su učiniti ponajbolji sinovi Katoličke Crkve. Knjiga Sablazan seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi kao povod kritičkom promišljanju o svećeničkoj formaciji u svjetlu zahtjeva ljudske formacije i Božje riječi je nastala u jednom dahu kao krik i vapaj ranjene duše za izbavljenjem. Ona ne proučava niti sustavno predstavlja problem i fenomen takozvane svećeničke pedofilije, nego otvoreno i kritički govori o nekim aspektima sablazni seksualnog zlostavljanja djece od strane katoličkoga klera u bitnoj povezanosti sa suvremenim izazovima i zahtjevima svećeničke formacije. Ona je, za tako reći, ispisana likvorom iz koštane srži, dakle kao krik vapijućega u pustinji da svaka svećenička formacija konačno prihvati i prizna svoj temelj, a to je da bude sustavno osmišljena i oblikovana prema zahtjevima ljudske formacije koja za krajnji cilj ima ljudsku zrelost bez koje nema vedrog i radosnog svećeničkog života.