O knjizi
«Satori u Parizu» je rezultat putovanja u Francusku kojeg je Kerouac poduzeo u proljeće 1965. godine s namjerom da istraži svoje podrijetlo. Planirao je posjetiti Bretanju, Cornwall, Amsterdam i Njemačku. Međutim, već nakon tjedan dana pijančevanja i bludnjičenja u Parizu, potrošio je svu svoju ušteđevinu i morao se vratiti na Floridu. Po povratku je, budući mu je prijatelj i sudrug u piću bio odsutan, sedam uzastopnih dana i noći proveo prisjećajući se i bilježeći svoju priču. Rezultat toga je ovaj kratki i osebujan roman.
«Satori u Parizu» zamišljen je kao pripovijest u kojoj se nižu avanture kanadskog Francuza koji se raspituje o svom podrijetlu i istražuje svoje korijene. U zbilji, to je suvremeni ekvivalent poemi Sir Gaivain and the Green Knight, sjajnoj srednjovjekovnoj viteškoj poemi koju je Kerouac pročitao godinu dana ranije. Vitez okruglog stola, Sir Gawain, postaje žrtvom zbog svog ponosa, ali ga od smrti spašava Kristova žrtva. Zbiljska tema ove pripovijesti je «potpuna nesposobnost najsjajnijeg od Arthurovih viteza da pomogne samom sebi».
Naslov romana koji u sebi uključuje zen-budistički izraz za prosvjetljenje, «satori», samo još više naglašava univerzalnost Kerouacovog religioznog iskustva. Kerouac je u potrazi za Graalom, kojeg nikako ne nalazi, i ne može naći, ali umjesto toga nailazi na ljubaznost, dobrotu i razumijevanje pojedinih ljudi, a njegova percepcija njihove dobrote za njega predstavlja «satori». Tako se ispostavlja da pripovjedač, čiji je glavni cilj pronaći pisane dokumente o korijenima svoje prarodbine, na koncu shvaća da pripada bratstvu svih ljudi, bratstvu ljudi među kojima svačiji život predstavlja nešto neprocjenjivo.
Kerouacov pomak od budizma natrag prema kršćanstvu najočitije se ogleda u njegovom inzistiranju da je život stvaran. Ako život nije san, onda postoji mogućnost da se čovjek približi drugim ljudima - komunicirajući s njima i pomažući im.
«Satori u Parizu» je pretposljednje djelo koje je Kerouac uspio objaviti za svoga života. Posve narušenog zdravlja, 1968. objavio je svoje posljednje remek - djelo, roman «Vanity of Duluoz». Svega nekoliko mjeseci kasnije, 21. listopada 1969., poslije 26 transfuzija krvi, Jean Louis Kerouac umro je od unutrašnjeg krvarenja jednjaka, čestog uzroka smrti kod kroničnih pijanaca.
