TRI SNAŽNE ŽENE

Tri snažne žene roman je ili, bolje reći, skup triju odvojenih priča usredotočenih na tri ženske afro-francuske sudbine. Prva priča govori o uspješnoj pariškoj odvjetnici Norah koju je otac iznenada, nakon više desetljeća odvojenog života, pozvao k sebi u Afriku zbog obiteljskih problema. Susret oca i kćeri je težak, opterećen činjenicom da je on jednoga dana, kad je Norah imala osam godina, pokupio njezina mlađeg brata i vratio se kući na crni kontinent, a sada su nesređeni obiteljski odnosi okaljani čak i slučajem ubojstva. U drugoj priči pratimo životni odsječak gimnazijske profesorice Fante obilježen izjalovljenim nadama i osrednjošću. Ona je svojedobno predavala književnost i pripremala za maturu djecu imućnih poduzetnika u Dakaru, u istoj školi u kojoj je radio i njen muž Rudy, također profesor. Nakon jednog neugodnog slučaja u kojem je muž izgubio ugled, s Fantom se i sinom preselio u Francusku, u provinciju, gdje je pokušao novi život kao prodavač kuhinjske opreme. Međutim, neprestano su ga opsjedali duhovi prošlosti, te brojni strahovi, primjerice, da će žena uzeti sina i vratiti se u Dakar. Rudyjeva slabost i rastrojenost na kraju će Fantu natjerati na preljub. U trećoj priči upoznajemo Khady, mladu žena bez potomstva koja je netom ostala udovica. Roditelji njezina pokojna muža odbacit će je i otjerati, prisiljavajući je da se otisne prema Europi, što bi trebao biti njezin spas, oslobođenje. Međutim, ispresijecan nizom ponižavajućih epizoda, između ostalog i prostitucijom, taj put prema slobodi završava tragično. No taj put ujedno je i sporo osvješćivanje vlastita ženskog identiteta. Priča o Khady tako nadrasta svoje okvire i postaje amblematska jer nosi ideju otkrivanja unutarnjih snaga na temelju kojih jedna žena uspijeva uzeti u svoje ruke vlastiti životni put unatoč svim oblicima objektivno prisutne okrutne sudbine. U ovom egzistencijalno tjeskobnom romanu o ženskoj psihologiji u muški vođenom svijetu autorica svojim toliko osebujnim pismom na svakom koraku isprepliće realizam i fantastično, razvijajući rijetku i živu introspekciju, a ne samo puku zagledanost u žensku dušu. Marie NDiaye je s tim romanom 2009. godine osvojila prestižnu književnu nagradu Goncourt.