U OBRANU HRVATSKIH MUNICIPALNIH PRAVA I LATINSKOGA JEZIKA

U ovoj knjizi predstavljena su i znanstveno obrađena dva manje poznata i u hrvatskoj historiografiji neopravdano zapostavljena dokumenta Hrvatskoga sabora 1832. godine. To su govor grofa Karla Ivana Sermagea od Szomszedvara i rasprava grofa Franje Vojkffyja od Vojkovića i Klokoča o dvjema ključnim temama saborske rasprave: pitanju "uvođenja nekatolika u Hrvatsko kraljevstvo", tj. davanja građanskog prava protestantima te pitanju uvođenja mađarskog jezika u javne poslove umjesto latinskoga, dakle dvjema temama koje tijekom više desetljeća predstavljaju glavne točke mađarskog pritiska na Hrvatsku i njen Sabor. Uspjeh Sermageova govora na samom Saboru, njegov učinak na raspoloženje sabornika, kao i pogođenost argumentacije koja na usta govornika izražava mišljenje većine, potaknuli su Sabor da ga dade tiskati, učinivši ga time svojevrsnim službenim svojim stavom. Taj čin važan je zbog dva razloga. Prije svega, ne smijemo zaboraviti da je Sabor glavni, zapravo jedini hrvatski politički forum, a da u društvu koje još nema, ili tek počinje stvarati kulturu javnih glasila, vijesti iz njegova rada još dopiru u širu javnost putem županijskih tijela, usmenih kazivanja i privatne korespondencije. U tom smislu, objavljivanje saborskih govora neosporno vodi uključivanju šire javnosti u aktualna politička pitanja, što će se pokazati bitnim u daljnjem razvoju stvari, jer sam Sabor, bez razvoja širokoga narodnog preporoda, ne bi uspio obraniti hrvatske pozicije pred mađarskim pretenzijama. Nadalje, možemo reći da je tiskanjem brošura Sabor dao svoj doprinos i samom stvaranju te nove hrvatske izvansaborske političke javnosti, jer je ono 1832. godine već intenzivno u tijeku.