USPON IDEOLOGIJE MRŽNJE: NI MI, NI ONI! : Hrvati u rezervatima?

Nova knjiga Mirka Štifanića USPON IDEOLOGIJE MRŽNJE: NITI MI, NITI ONI! HRVATI U REZERVATIMA?, koja je upravo izašla iz tiska, iznimna je pojava u znanstvenoj produkciji te predstavlja iznimno socijalnoznanstveno djelo u kojem je obrađena jedna od presudnih tema suvremene povijesti i sadašnjosti Hrvatske. Domovinski rat ključna je točka stvaranja Hrvatske. Duga točka u kontinuumu hrvatske državnosti je proces unutarnje izgradnje Hrvatske. Upravo je to predmet ove knjige koja propituje hrvatsku demokraciju. Dubinska analiza koju nudi Mirko Štifanić je istovremeno uvjerljivo točna, a time i zabrinjavajuća za hrvatsko društvo i hrvatsku državu. Autor uvjerljivo obrazlaže dugotrajnu duboku krizu hrvatskog društva i hrvatske države koja je godinama i na rubu katastrofe. Posljedična rezultanta prirode hrvatske demokracije jest da je politička, socijalna, gospodarska, upravljačka, moralna i duhovna kriza postala hrvatska svakodnevnica. U srži tih dubokih kriza jest patologija demokracije oličena u sustavnoj političkoj korupciji. Tzv. sustavna politička korupcija manje-više dominantan je oblik upravljanja Hrvatskom barem od završetka Domovinskog rata, dominantan je to oblik društvenih odnosa, funkcioniranja gospodarskog sustava, osvajanja vlasti i održavanja na vlasti. Takav model nije rezultirao samo pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva, već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi, prljavo-partikularni interesi i trgovine utjecajima doveli do oduzimanja demokracije hrvatskom narodu, negativne kadrovske selekcije i bitnih profesionalnih deficita te deficita institucionalnih državnih kapaciteta. Svoju kulminaciju doživljavaju u političkoj, socijalnoj i gospodarskoj agoniji, gotovo apatiji i beznađu što je dovelo/dovodi do disfunkcionalnosti države, disrupcije društva, iseljavanja mladih i obrazovanih i moralnog rasapa, ali i zabrinjavajućih naznaka uporabe nasilja s elementima terora, inicijalno na nogometnim stadionima, kao sredstva za ostvarenje ciljeva i rješavanja različitosti te ostvarenja različitih interesa, na razmeđu između pojedinih socijalnih grupacija i centara moći. Prema autoru, političari su središnji uzročnik i protagonist takvog stanja. Razlog je vrlo jednostavan. Ono u čemu su loši političari uspješni jest demagogija pomoću koje ljude drže u svojevrsnim rezervatima, a glasove tih ljudi smatraju legitimitetom za vladanje čitavim narodom koji je tu zbog političara, a ne oni zbog njega! Političari su, kako uvjerljivo dokazuje autor, (is)koristili demokraciju prije svega za osobne i klijentelističke interese, a građanima pri­uštili rezervate i poziciju pasivnog i nemoćnog promatrača. Autor utemeljeno ističe da to može biti put prema katastrofi koji je već rezultirao nestabilnostima i ugrožavanjem nacionalne sigurnosti. Sustavna politička korupcija jest grijeh struktura kako u pogledu činjenja, tako i nečinjenja. No, ona rezultira i grijehom pasivnosti. Za takvo stanje odgovornost snose i pasivni građani koji su pristali na mjesto u ideološkim i inim rezervatima bez ikakva aktivizma u pogledu nastojanja traženja promjena i puta izlaska iz krize. Zaista je točno da je najveća moć političara u nemoći građana. Autorov poziv na akciju građana i participaciju u demokraciji koju su im oduzeli političari zasigurno je jedan od uvjeta za usmjeravanje Hrvatske u drugom smjeru. Njegov sastavni dio su i afirmacije stručnosti i profesionalnosti. Drugi smjer, ili kako autor ističe Alternativa za Hrvatsku, je neophodan, jer kako je poodavno kazao Albert Einstein ponavljanjem istoga ne može se očekivati drukčiji rezultat. Suvremenu Hrvatsku karakterizira sveprisutno materijalno, duhovno i moralno siromaštvo, nesposobnost realnog uvida u sadašnjost, nedostatak vizije budućnosti, nedostatak ikakve strategije razvoja i nadasve sumnja u sposobnost odlučivanja o vlastitoj sudbini. Hrvatska treba novi, drugačiji put u budućnost, dosadašnji modeli upravljanja Hrvatskom moraju otići u zaboravljeni zapećak prošlosti, Hrvatska naprosto treba novi put, treba, kako je govorio južnoafrički mučenik Nelson Mendela, novo domoljublje. Hrvatsko društvo mora izvući pouke iz naučenih lekcija, ne ponavljati stare pogreške. Taj drugi smjer ukazuje da se autorove prognoze o klizanju Hrvatske u katastrofu neće obistiniti. Hrvatska će time izići iz rezervata duboke strukturalne višestruke krize. Upravo je poziv Mirka Štifanića da Hrvatska krene u tom smjeru najveća vrijednost knjige USPON IDEOLOGIJE MRŽNJE: NITI MI, NITI ONI! HRVATI U REZERVATIMA? Iz recenzije prof. dr. sc. Mirka Bilandžića