VJEŽBANJE EGZISTENCIJE: na putu od Kierkegaarda do Dekeuzea

Knjiga „Vježbanje egzistencije“ nastala je kao prilog IV. međunarodnom filozofskom simpoziju Miklavža Ocepka, u cijelosti posvećenom dvjestotoj obljetnici rođenja Sørena Kierkegaarda, koji se u lipnju 2013. godine, u glavnoj organizaciji KUD-a Apokalipsa i pod pokroviteljstvom UNESCO-a, održao u Sloveniji. Od Kierkegaarda, kod kojega je paradoks utemeljenja vjere postao centralnim mjestom utemeljenja filozofije egzistencije, preko recepcije njegove misli kod Jaspersa, Heideggera, Camusa i Deleuzea, pa sve do najvažnijih mislilaca našega vremena, autor nastoji pokazati u kojoj je mjeri filozofija egzistencije zapravo temeljni misaoni pravac moderne filozofije, tj. onaj pravac koji u sebi objedinjava naizgled nesvodljive i suprotstavljene strane modernog filozofskog mišljenja koje je Giorgio Agamben nazvao linijom transcendencije (na tragu Kanta, Husserla, Lévinasa i Derridae) i linijom imanencije (na tragu Spinoze, Nietzschea, Foucaulta i Deleuzea). Obrazlažući ovu tezu, autor je ujedno sažeo najvažnije momente filozofije egzistencije, tj. napisao njezinu kratku povijest koja pred današnjeg čitatelja kao prinudnog sudionika globalnog društva spektakla postavlja ono odlučujuće, kjerkegorovsko pitanje: ne stoji li današnji čovjek ponovno pred prinudnim izborom koji ujedno predstavlja krajnju manifestaciju njegove slobode? Ili-ili. Ili život u očitovanju istine, ili život u sve manje ugodnoj iluziji! Prije svake odluke treba znati da se nagonu za sveopćim ustrojavanjem života, kao i neminovnoj propasti prema kojoj srlja civilizacija utemeljena na sveopćem eskapizmu, može suprotstaviti jedino odlučnom potragom za nekim novim, od svih dosadašnjih drugačijim i vitalnijim ključem čovječnosti. Drugim riječima, nije li jedina revolucija koja je čovjeku još uvijek preostala upravo - egzistencijalna revolucija.