ŽELIM BITI SUNCOKRET: života mog vrt kroz stihova put

Kako iz običnoga životnoga leta niknulo je sjeme pjesničkoga suncokreta Uvijek su mi se sviđale pjesmice koje imaju rimu, vjerojatno jer sam ih uvijek brže naučila napamet za domaću zadaću… (ha-ha). Kada bi djeca, Antonio ili Antonela, u školi dobila zadatak za domaću zadaću napisati pjesmicu, uvijek bi pitala mene za pomoć. Njima je to bilo veliko olakšanje, a ja sam uvijek dobila peticu. Tada sam zapravo shvatila koliko to volim, i još više da mi ide dobro. A tek kako opušta… Kad bih doznala temu, uključila bih moždane vijuge i tada bi iz mene samo krenule kitice, i to rimovane. Tako je moje stvaralaštvo skromno započelo, a plodno se nastavilo: počela sam tkati stihove o svemu: prirodi, životinjama, prijateljicama, kao i rođendanske, ali uglavnom su to pjesmice povezane s događajima u mome životu. Mnoge tekstove nisam spremila; pa tko bi rekao da ću sastaviti zbirku?! Ali, moj je brat, pročitavši pjesmice, odmah rekao: „Ideš… Super su ti pjesmice. Ti samo piši, a ja ću objaviti zbirku.” Bilo bi mnogo više pjesmica, kad me poslovne i ostale obveze ne bi često držale podalje od sastavljanja stihova. I tako je to kod mene, razveseli me nečija zamolba da sastavim pjesmicu ili vlastita želja učiniti tako. Nakon pomnog razmišljanja o izgledu naslovnice i naslovu, suncokret je postao i ostao moj prvi izbor. Zasluga je to moje drage prijateljice koja mi je poklonila suncokrete iz svoga vrta, a oni su mi, elegantno kraseći vazu u koju sam ih stavila, postali inspiracija za mnogo lijepih pjesmica.