ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHE

Riječi ep, epika, epopeja u svom osnovu imaju starogrčku riječ epos koja je prvobitno značila riječ govor, a u herojskoj književnosti bila je to priča u stihu o herojskim djelima slavnih ličnosti iz historije. Ep je bio jedna čisto jezička umjetnost koja je sve svoje draži postizala isključivo riječima. Pjevači su na dvorovima i među narodom pjevali pjesme koje su sami stvorili, te su oni tako najzaslužniji za razvoj epske poezije. Junački ep Smailagic Meho Avda Međedovića, ima ukupno 12 311 stihova, nakon Homerovog epa smatra se jednim od najdužih i najboljih ostvarenja ove vrste. Ovaj ep spada u herojske (junačke) epove koji veličaju i dovode do izražaja društveni zivot naroda u nekoj historijskoj epohi. Jos jedna jako bitna karakteristika kako epike tako i samog herojskog epa jeste davanje nadnaravnih moći junaku, što je vidljivo i u slučaju Smailagić Meha. Priča počinje tako što Meho uvjerava oca da je spreman preuzeti položaj alajbega. Na svom putu prema veziru koji je trebao da potvrdi njegovo preuzimanje položaja susreće kočiju u kojoj je mlada djevojka Fatima, koju protiv njene volje udaju za generala Petra - kršćanskog vojskovođu, te je Meho uspjeva spasiti. O tome kako je pjesnik uspio predstaviti ovaj ženski lik u svom djelu, na koji način je vršio deskripciju njenog izgleda, njenih unutrašnjih stanja pa samim tim i kako je generalno u epskoj književnosti žena predstavljena, govorićemo u ovom radu.