ŽIVI BEZ KAJANJA

Lorena Hatz ugledna je i uspješna liječnica, zgodna žena, predana kći, požrtvovna sestra, odana prijateljica, poštuje kolegin moto „sreća voli spremne“, časna je i odgovorna, stamena i suosjećajna, privlačna i odbojna u principijelnosti. I tako strašno sama. Iza privida da je ništa ne može slomiti, da sve nevolje može svladati, krije se nježna, krhka, osamljena duša koja žudi da bude voljena. Majka ju nije voljela, otac nije mario, sestra je bila samo mala pijavica, muškarci je gušili pohotom, prijateljice proračunatošću, kolege koristoljubivošću. Lorena se zdušno posvetila profesiji. Cijenili su njezino znanje i sposobnosti, ali zazirali od krutosti koja je, prema njihovu mišljenju, sputavala dr. Hatz da se prilagodi danim uvjetima sustava i običajima koje vrijeme trpi. Moraju li se čežnje iskupiti? Kako ti može nedostajati ono čega nema? Zašto svakodnevica uništava i poništava bajke? Dok se gospodski mrštite, hoće li nestati neumoljivost sustava koji novoozloglašenoj prišiva zločin? U jednoj večeri Lorenin se život stubokom promijenio. Od ugledne liječnice postala je omražena zatvorenica osumnjičena za ubojstvo. U zatvoru se Lorena morala suočiti i sa samom sobom. Naposljetku morala je pronaći razlog da bude sama sebi potrebna. U tome će joj pomoći i odmoći zatvorski psihijatar koji se mora nositi s vlastitim demonima. U pravosudnom sustavu na koji se „nalijepe male muhe, a prođu velike“, njih dvoje spoznat će vlastite slabosti i snagu. Ali i nemoć da zađu onkraj (samo)spoznaje: „Proživi što ti je dano.“ Autorica, Vesna Šoštarić, napisala je svojevrsni medicinski krimić u kojem se zrcale kako nedostaci našeg zdravstvenog sustava, tako i površnost i šlamperaj pravosudnog. Kao dugogodišnja liječnica, neurologinja, izvrsno poznaje problematiku, ali čitatelja će ponajprije privući napeta priča o junakinji koja je kao kućne ljubimce držala smrtonosne ribe fugu.