ZLATNA BILJEŽNICA

U iznimno bogatom opusu Doris Lessing roman “Zlatna bilježnica” zauzima posebno mjesto. To djelo složene narativne strukture, koje tematizira društvenu poziciju intelektualke i umjetnice u nastojanju da realizira autentičnu egzistenciju, prepoznato je već šezdesetih godina kao knjiga iznimno važna u feminističkom promišljanju problema pozicije ženskog subjekta. Služeći se u velikoj mjeri autobiografskom građom, autorica govori o ženskim sudbinama koje se bitno razlikuju od obzora očekivanja koji se u to vrijeme nameće kao obvezatan za ženske likove. Ona govori o emancipiranim ženama, intelektualkama, koje vlastitu realizaciju ne vide isključivo u emocionalnim odnosima s muškarcima i unutar obitelji; one se same probijaju kroz život baveći se vlastitim umjetničkim i kreativnim karijerama, intenzivno su uronjene i u svijet politike. Glavna junakinja romana Anna Wulf književnica je, nonkonformistična intelektualka, predstavljena u trenutku stvaralačke krize, kad napušta i vjeru u komunistički pokret kojemu je pripadala. Doris Lessing progovorila je psihološki produbljeno i o neurozama, osjećaju neprilagođenosti suvremene intelektualke, zalazeći tako u tematsku sferu koja je dotad bila privilegija muškog pisma. U romanu, u kojem je napuštena linearna naracija u korist kompleksne fragmentarne strukture, posebno mjesto imaju četiri Annine bilježnice u kojima ona ispovijeda različite oblike svojega traumatičnoga životnog iskustva. Dijelovi romana pisani u trećem licu, pak, otvaraju novu, izvanjsku vizuru na Annin život te se "Zlatna bilježnica" pokazuje kao polifono organiziran roman koji predočuje sofisticiranim narativnim sredstvima traumatično iskustvo jedne intelektualke.