Pao je razred u Klasičnoj gimnaziji. Među ostalim, jedinicu je imao i iz hrvatskog jezika. Kasnije je izgubio i stipendiju na fakultetu jer nije položio jedan kolokvij. U vojsku je otišao 1893., ali već iduće godine je dezertirao i pobjegao u Beograd. Oštar na jeziku i još oštriji s perom, polemizirao je s mnogim suvremenicima, što političkim, što književnim. Pet godina živio je u Parizu, a vratio se u Zagreb tek kada je amnestiran za dezertiranje od strane austrougarskih vlasti. On je Antun Gustav Matoš, a rođen je na današnji dan, 13. lipnja, 1873.
Danas ga se smatra jednim od najznačajnijih hrvatskih kritičara s početka prošlog stoljeća te jednim od najboljih hrvatskih književnika. Za vrijeme pariškog "izleta" napisao je svoja najznačajnija prozna djela. Nakon što se vratio u Zagreb 1908., otputovao je i u Rim gdje je napisao svoje posljednje djelo - Rimske feljtone. U Hrvatskoj enciklopediji stoji da se "u Zagrebu uključio u književni i politički život. Neprestano je ulazio u sukobe i polemike stvarajući književne i političke protivnike, ali i istomišljenike..." U to vrijeme družio s mladim piscima. Društvo su mu pravili Tin Ujević, Fran Galović, Nikola Polić i drugi. Živio je kao pravi boem, često bez prebijenog centa u džepu.
U karijeri je napisao šezdesetak novela, od čega je za života u trima zbirkama objavio samo oko polovice. Autor je i 80-ak pjesama koje su tiskane tek u idućim desetljećima, godinama nakon njegove smrti. Iza sebe je ostavio i dvadesetak svezaka sabranih djela tiskanih naknadno. Umro je kako je i živio. S knjigom u ruci. Priča kaže da je riječ o knjizi Ksavera Šandora Gjalskoga Na rođenoj grudi. Navodno je prije same smrti pokušao nešto napisati na unutarnjoj strani korica.
Neka od njegovih najznačajnijih djela su Iverje (1899.), Novo iverje (1900.), Vidici i putovi (1907.), Umorne priče (1909.), Naši ljudi i krajevi (1910.) i Pečalba (1913.). Iza sebe je ostavio pjesme poput Utjeha kose, Notturno, 1909., Jesenje veče, Pri Svetom kralju i druge te mnoga prozna djela, pripovijetke, putopise i zbirke poput Pogleda iz zagrebačkog života, Domoljubne misli - o naciji i politici...
Od 1978. godine na Strossmayerovu šetalištu u Zagrebu stoji Kožarićev spomenik Matoš na klupi s kojeg književnik vječno gleda na zagrebačke krovove.
Kommentare
(0)