Vladimir Nazor, osim što je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu i romane, bio je i plodni prevoditelj. Najviše je prevodio s talijanskog i njemačkog jezika. U prevoditeljskom opusu ima Dantea Alighierija, Williama Shakespearea, Heinricha Heinea, J. W. Goethea... Predavao je u gimnazijama u Zadru, Istri i Zagrebu, s time da je u Istri proveo najveći dio svog života, od 1903. do 1918. U tom je razdoblju objavio jedno od svojih najpoznatijih djela - Veli Jože, koje je, prema nekim autorima, on osobno smatrao dosta neuspješnim. Iz istog tog istarskog vremena je i zbirka pjesama Pjesni ljuvene.
Nazor je od 1931. živio u Zagrebu gdje je dočekao Drugi svjetski rat, a 1942. je s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem, kojeg su četnici ubili 12. srpnja iduće godine u blizini Foče, pobjegao i pridružio se partizanima te je za vrijeme cijelog rata vodio dnevnik. Taj dnevnik kasnije je pretočio u korice pod nazivom S partizanima. U ratu je Nazor postao predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata je bio prvi predsjednik Sabora Narodne Republike Hrvatske te je na toj dužnosti ostao sve do svoje smrti na današnji dan 1949. godine.
Kommentare
(0)