KONCERTANTNA FANTAZIJA OP. 48 ZA GLASOVIR I ORKESTAR

Dora Pejačević, kći hrvatskog bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, glazbu je počela učiti kao dijete u Budimpešti kod znanog mađarskog orguljaša Károlya Noszede, nastavila u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, kod Percyja Sherwooda u Dresdenu te kod Waltera Courvoisiera (kompozicija) te Henria Petria (violina) u Münchenu. Umjetnički je talent prije svega razvijala kroz kontakte s vodećim ličnostima svoga doba. Među njezinom “braćom po duhu” našli su se tako pijanistica Alice Ripper, likovna umjetnica Clara Rilke-Westhoff, književnica Anette Kolb, Rainer Maria Rilke, Karl Kraus i dr. U Hrvatskoj je Dora Pejačević obitavala u obiteljskom dvorcu u Našicama, a česta su je putovanja vodila u velike europske kulturne centre (Budimpešta, München, Prag, Beč). Za života, osim u Hrvatskoj, djela su joj često izvođena u inozemstvu (London, Dresden, Budimpešta, Stockholm, Beč, München i dr.) u interpretaciji glasovitih glazbenika (Walther Bachmann, Svetislav Stančić, Alice Ripper, Joan Manén, Václav Huml, Zlatko Baloković, Oskar Nedbal, Edwin Lindner, Thomán trio, Hrvatski gudački kvartet, Zagrebačka filharmonija, Wiener Tonkünstlerorchester, Drezdenska filharmonija i dr.). Iza Dore Pejačević ostalo je 58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe. Phantasie concertante op. 48 drugo je djelo Dore Pejačević za glasovir i orkestar. Svojom izvornošću Fantazija se može uvrstiti u red njezinih najuspjelijih skladbi. Slično kao nekoliko godina kasnije nastala Sonata za glasovir op. 57, skladba je jednostavačna i odlikuje se slobodno slobodno građenom formom.