VELIKA MAJKA

Fenomenologija ženskih oblika nesvesnog Jedan od najznačajnijih susreta u povijesti analitičke psihologije odigrao se tijekom seminara koji je 1933. godine Karl Gustav Jung održao u Berlinu, a kojem je prisustvovao tada dvadesetosmogodišnji Erich Neumann, tek završeni student medicine. Tim susretom započela je Neumannova edukacija, a potom i edukativna analiza kod Junga te njihova izuzetno plodna suradnja koja je rezultirala Neumannovim najznačajnijim knjigama. Prvo Istorijskim poreklom svesti (1949), s Jungovim predgovorom, a potom i Velikom Majkom (1956). Osvrćući se na Neumannovo istraživanje porijekla svesti, Jung je napisao kako njegov učenik polazi upravo od onog mjesta s kojeg bi i on sâm pošao kada bi mu bio podaren još jedan život. Napominjući kako druga generacija analitičkih psihologa ima prednost izvjesnog, makar i nepotpunog pregleda, kakav pionir nikada ne može imati, Jung primjećuje da je Neumann „došao do zaključaka i pogleda koji spadaju u najznačajnije što je ikada napravljeno u ovoj oblasti“. Koristeći navedenu prednost Neumann će svoja istraživanja nastaviti kroz proučavanje onoga što je Jung nazvao „novim kontinentom“ - a to je matrijarhalna simbolika. Ta istraživanja objavit će nekoliko godina kasnije u svom klasičnom djelu i jednoj od najznačajnijih knjiga analitičke psihologije - Velikoj Majci. Neumannova studija o arhetipu Velike Majke sastoji se od dva dijela. Prvi čini teorijski intonirana, strukturna analiza ovog, nesumnjivo najznačajnijeg arhetipa, kako u psihologiji pojedinca tako i čovječanstva, pri čemu je razmotrena njegova dinamika, djelovanje te povezanost s odgovarajućim, brojnim simbolima. Umijeće sinteze i sposobnost za sveobuhvatni pogled pridonose cjelovitom pristupu ovoj izuzetno složenoj temi. Drugi dio knjige, koji se uvjetno može nazvati praktičnim ili preciznije, iskustvenim i manifestnim, čini obrada i analiza obilja tekstualnog te likovnog materijala iz svih epoha i kultura.Tu je više od 250 ilustracija umjetničkih djela i artefakata od prapovijesti do dvadesetog stoljeća, materijala u kojima se javlja arhetip Velike Majke, to jest na koji je on, psihološki formulirano, projektiran.