ARHITEKT LUCIJAN VRANJANIN

Stvaralaštvo i život Lucijanov kao i njegovo najpoznatije ostvarenje Vojvodske palače u Urbinu izučavali su i valorizirali te o njemu pisali brojni znanstvenici i arhitekti, povjesničari i teoretičari, ali vjerojatno nitko s toliko žara i upornosti kao arhitekt Andrija Mutnjaković, autor izložbe u Muzeju arhitekture. Oduševljen istinskom ljepotom urbinske ideje prostora, onom »mješavinom čudesnog i racionalnog« u toj arhitekturi, kako je jednom prigodom zapisao, Mutnjaković se od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća bavi istraživanjem života i djela Lucijana Vranjanina, o čemu je objavio brojne članke, u domaćoj i stranoj periodici, te više parcijalnih publikacija. Recentna izložba u Hrvatskom muzeju arhitekture, kao i opsežna monografija o tom renesansnom umjetniku u izdanju Art-studija Azinović, predstavljena na otvaranju izložbe, kruna je i svojevrstan zaključak tridesetogodišnjega Mutnjakovićeva studiranja Vranjanina. Renesansni arhitekt Luciano Laurana (oko 1420-1479) hrvatski se naziva Lucijan Vranjanin po mjestu svog porijekla: jezero i mjesto Urana ili Vrana u Dalmaciji. Laurana je pretežno djelovao kao dvorski arhitekt urbinskog vojvode Federica da Montefeltra u talijanskoj pokrajini Marche. Njegov opus prezentiran je u nekoliko poglavlja knjige: Preface, Origins and Inspirations, The Aragonese Arch at Naples, The Portal of the Venetian Arsenal, The Ducal Palace of Urbino, The Ducal Palaces in Mantua and Pesaro, The Ducal Palace in Gubbio, Fortresses (in Marche), The Ideal City (slikane vedute renesansnog grada), The Urbino Style, Coauthors (Francesco di Giorgio Martini, Ambrogio Barocci, Bacio Pontelli i drugi), Epilogue, Documents. Autor knjige je istaknuti hrvatski arhitekt Andrija Mutnjaković, afirmiran projektom Nacionalne biblioteke Kosova u Prištini, objavljenim knjigama o povijesti renesansne arhitekture, te istraživanjima budućnosti arhitekture u knjizi o kinetičkoj arhitekturi. Prema navodu autora, monografija je pisana kao sintetska knjiga temeljena na brojnim prethodnim istraživanjima, studijama i raspravama povjesnika, arhitekata i erudita te na znanstvenoj obradi građe nekoliko arhiva, galerija i muzeja. Zbog nedostatka cjelovite dokumentacije i dokaza za pojedine teze, autor se, umjesto uobičajena prikaza razvoja osobnosti i djela u životnom slijedu događaja, poslužio metodom raščlambe nedvojbenog umjetnikova ostvarenja (urbinske palače) i na temelju te spoznaje, morfoloških komparacija kao i analize poznatih dokumenata vezanih uz njegov život, djelo i moguće koautore, sagledao umjetnikov opus u cijelosti. Iako tako zaokružena slika o Vranjaninu nije vjerojatno potpuno točna, ona je važan prinos ali i poticaj za dalja izučavanja njegova djela.