DRAMA A / TEIZACIJE

Vremenski razmak od gotovo tri desetljeća dijeli autora ove knjige od trenutka kada je prvi put sklopio njen rukopis predajući ga čitateljima. To je istodobno i velik i malen razmak: zato Što vrijeme tako brzo odmiče da se svaki put sa čuđenjem osvrćemo za njim i ne uspijevamo da pohvatamo sve nove i osnovne niti koje je ono donijelo; velik je pak stoga što bi autor poslije minulih godina poželio gotovo u svakoj rečenici ponešto promijeniti, jer je toliko toga - kako bi se to na starovremenski način reklo - preturio preko glave da bi se svaki kamenčić u mozaiku ove knjige bar malčice mogao pomaknuti. Bio bi to, dakako, ne samo drukčiji, nego i drugi mozaik. Ali, ipak, desilo se i nešto što je autor tajno priželjkivao: drama ateizacije (i religizacije) u ovim našim prostorima odvijala se i odvija se na onoj općoj crti koju smo pokušali što neposrednije formulirati, mada ne znamo da li i najsretnije. Usuđujemo se reći da je sveukupni naš potonji društveni razvitak i razvitak našega školskog odgoja unekoliko dopisivao ovu knjigu. Bili bismo sretni ako bi nam se dokazalo da ju je taj razvitak nadišao, ali nadamo se ne i mimoišao. Sretni, između ostaloga, i zato što nam je namjera bila i ostala da o religiji, ateizmu i njihovome tretmanu u odgoju mladih kažemo koju riječ iz kuta naše društvene i kulturne zbilje. Ovo stvarnosno ishodište dragocjenije nam je od bilo kojeg (eventualnog) čistog metodološkog i misaonog dosega.