FRANJEVAČKA KNJIŽEVNOST U BOSNI U XVIII. STOLJEĆU

Književna djela bosanskih franjevaca nastajala su ponajprije radi praktičnih potreba tadašnjega puka, radi širenja i primjene kršćanskoga nauka u životu vjernika. Određena prosvjetnom i odgojnom funkcijom vjerskog i moralnog poučavanja, književnost bosanskih franjevaca ne odiše naročitim umjetničkim izrazom, premda se mjestimice može naići na djela izvorne i znatne umjetničke vrijednosti i znanstvene akribije. Zbog njezina djelovanja i utjecaja, riječ je o književnosti od iznimna značenja za razvoj hrvatske kulture: ispisana na području Franjevačke provincije Bosne Srebrene koja je neko vrijeme pokrivala cijelo štokavsko područje od Jadrana do Budima, ta je književnost - zaključuje priređivač knjige Marko Karamatić ‒ sudjelovala u pokretanju duhovnih integracijskih tijekova u hrvatskome narodu, u povezivanju regionalnih književnosti, standardizaciji jezika, i, konačno, dubljem povezivanju razdvojenih dijelova hrvatskoga etničkog korpusa. U Matičinu izdanju franjevačke pisane riječi 18. stoljeća zastupljena su djela reprezentativnih autora franjevaca (Stjepan Margitić, Ivan Stražemanac, Tomo Babić, Lovro Bračuljević, Marijan Lekušić, Stipan Badrić, Jeronim Filipović, Antun Bačić, Filip Lastrić, Petar Knežević, Nikola Lašvanin, Marko Dobretić, Bono Benić, Emerik Pavić, Jerolim Lipovčić, Marijan Bogdanović i Vice Vicić). Djela drugih vrlo istaknutih franjevaca toga vremena (Filip Grabovac, Andrija Kačić Miošić, Matija Petar Katančić) predviđena su za drugu knjigu unutar biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti