GLOBALNI HLADNI RAT : velike sile i Treći svijet

U knjizi "Globalni hladni rat - velike sile i Treći svijet" norveški povjesničar Odd Arne Westad pokazuje kako su se velesile SAD i SSSR tijekom hladnog rata opetovano upletale u procese promjena u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Hladni rat je stvorio uvjete i utro put najvećem broju ključnih sukoba današnjice, uključujući i rat protiv terorizma. Knjiga propituje politiku dviju velesila 20. stoljeća - SAD-a i SSSR-a - prema Trećem svijetu, koja je izazivala otpor u velikom dijelu svijeta. Istražuje rast i širenje intervencionističkih ideologija, kao i revolucionarnih pokreta koji su im se suprotstavljali. Propitujući i istražujući motive američkih, sovjetskih i postkolonijalnih prvaka u povijesnoj perspektivi, prva tri poglavlja knjige obrađuju ideologijska i politička izvorišta hladnog rata i Trećega svijeta. U četvrtom i petom poglavlju raspravlja se o međuodnosu sve uspješnijega protukolonijalnog otpora i nastajanja hladnoratovskog intervencionizma u Americi. U petom poglavlju daje se osvrt na vanjsku politiku Kube i Vijetnama kao oblik oporbe uspostavi američke kontrole, odnosno na to kako su se te dvije zemlje pretvorile u žarišta inspiracije za revolucionarne pokrete u drugim dijelovima svijeta (premda uglavnom u obliku kreativnih nesporazuma, a ne jasnih i razumljivih lekcija). Šesto i osmo poglavlje govore o ključnim primjerima intervencija i revolucionarnih mijena u Trećemu svijetu tijekom hladnog rata. U sedmom poglavlju govori se o etiopskoj revoluciji i njezinoj povezanosti sa Sjedinjenim Državama kao i, osobito, sa Sovjetskim Savezom. U osmom poglavlju opisuje se kako je jačanje i širenje islama i u Iranu i u Afganistanu zaustavilo i prekinulo neke projekte modernizacije što su ih počeli provoditi tamošnji režimi, te kako je Sovjetski Savez odlučio intervenirati nastojeći ponovno uspostaviti socijalistički režim u Kabulu, koji je bio spreman modernizirati tu zemlju. U završna dva poglavlja, kao i zaključku, vodi se rasprava o hladnom ratu u Trećemu svijetu tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća te njegovim učincima i posljedicama i na naše doba. U devetom poglavlju u osnovnim se crtama daje pregled Reaganove ofenzive protiv ljevičarskih revolucionarnih režima i protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu, Angoli i Središnjoj Americi. U desetom poglavlju prikazuje se kako je Mihail Gorbačov, nakon kratkog razdoblja euforičnog angažmana, odlučio obustaviti intervencije i upletanje Sovjetskog Saveza u sukobe po Trećemu svijetu te kako je nastojao, neuspješno, sagraditi međunarodni poredak polazeći od prava država na samoodređenje kao temeljnog načela. U zaključku se daje ocjena učinaka hladnog rata u Trećemu svijetu te vrednuje koliko je hladni rat pridonosio nastavljanju otpora stranoj dominaciji. Također se govori i o tome kako je intervencionizam oslabio i Sovjetski Savez i Sjedinjene Države te kako i danas nastavlja opčaravati i opterećivati ideologiju američke vanjske politike.