HRVATSKI HUMANISTI (knjige 1-6)

Hrvati su dali humanizmu nemali broj istaknutih ličnosti, svjetlih umova i upornih boraca za vlastito uvjerenje, kojih je ugled u njihovo doba bio neosporan i koji su u javnom životu tadašnje Europe odigrali uloge koje se lako ne zaboravljaju. Većina njih školovala se u Italiji, kolijevci humanizma i stekla temeljito i široko obrazovanje. Mnogi su naši vrhunski humanisti djelovali izvan granica svoje domovine u različitim zemljama Europe i to ili kao priznati književnici ili kao vrsni diplomati ili kao ugledni crkveni prelati. Stekavši vrlo ugledne položaje na kraljevskim i kneževskim dvorovima, bitno su utjecali na život sredine u kojoj su djelovali. Tako je Ivan Vitez od Sredne nakon izbora Matije Korvina za kralja, postao središnja ličnost na njegovu dvoru, te je najviše njegovom zaslugom ugarski dvor u Budimu bio općenito priznat kao ugledno žarište humanizma u srednjoj Europi. Na tom je dvoru kao markantna ličnost humanizma djelovao i njegov nećak Ivan Česmički. Najviše podataka o životnom putu toga najvećeg od svih pjesnika humanista izvan Italije u 15. stoljeću pruža nam njegov pjesnički opus na latinskom jeziku. Kao humanist nazvao se Janus Panonius. Dvor Ivana Zapolje, suparnika kralja Ferdinanda Habsburškoga, privukao je više naših zapaženih humanista. Uz ostale tu su aktivno djelovali većinom kao diplomati Franjo Trankvil Andreis i Antun Vrančić, obojica ugledni književnici humanisti. Franjo Trankvil Andreis pripada zreloj generaciji hrvatskih humanista. Za Trankvila možemo reći da je kompletan humanist, da je ne samo svojim pisanim radom, nego i svojim javnim djelovanjem pa i svojom službom, svestrano afirmirao svoja humanistička shvaćanja. Antun Vrančić, nakon što je proveo četrdeset godina na odgovornim poslovima u poslanstvima, bude napokon odlikovan položajem nadbiskupa ostrogonskoga, to je u Ugarskoj najveće dostojanstvo poslije kraljevske časti. Papa Grgur XIII. uvrstio ga je, na molbu cara Maksimilijana i kralja Rudolfa, u najviši zbor rimske države – onaj kardinalski. Biskup Nikola Modruški, dolazio je na dvorove bosanskih i ugarsko-hrvatskih vladara kao izaslanik rimske papinske države. On je bio veliki diplomat, pisac i govornik. Vinko Paletin se osim filozofijom, teologijom, matematikom, nautikom, geografijom i kartografijom bavio i pisanjem. Uspjesi koje je tu postigao nimalo ne zaostaju za ostvarenjima postignutim na drugim područjima. Njegovo latinski pisano djelo “O pravu i opravdanosti rata protiv Indijanaca” posvetio je španjolskom kralju Filipu II. Na kraju svake knjige nalaze se uz biografske podatke i tumač imena i pojmova.