ILIRSKA SLOVNICA

U Hrvatskoj je prvi pretisak jednoga jezičnoga priručnika objavljen davne 1972. godine. Bio je to pretisak latinsko-hrvatskoga i hrvatsko- latinskoga Gazophylaciuma Ivana Belostenca. Od gramatika prva je pretisnuta Institutionum linguae Illyricae libri duo Bartola Kašića 1977. godine (Köln - Wien). Otada je objavljeno dosta pretisaka starijih rječnika i gramatika, nekih i nekoliko puta, npr. Kašićeva je gramatika pretisnuta više puta, ali je i prevedena s latinskoga na hrvatski. Razumljivo je što je ona prva pretisnuta s obzirom na to da je bila prva hrvatska gramatika. No, prva općenacionalna gramatika koja je ujedno bila i kodifikacijska i po kojoj se desetljećima učio hrvatski jezik čekala je predugo da bude pretisnuta. Dvjestota je godišnjica rođenja Vjekoslava Babukića (1812−1875) bila prilika i dobar povod da konačno bude objavljen pretisak njegove Osnove slovnice slavjanske narěčja ilirskoga od koje se i računa početak ilirskoga pokreta (1836). Ta je mala gramatika za povijest standardizacije hrvatskoga jezika neobično važna jer je ona kodificirala upravo onaj jezik koji se od Kašićeve gramatike opisivao i ujednačivao te se u njoj iščitavaju mnoge normne odredbe koje su obilježile povijest hrvatske gramatike u tri stoljeća, od Kašića do Maretića. Godine 2014. navršilo se stotinu i šezdeset godina od izlaženja Babukićeve Ilirske slovnice. Budući da se svojih zaslužnika obično sjetimo na neke okrugle obljetnice, bila je to prigoda da se u veljači 2014. održe u Požegi Dani Vjekoslava Babukića koje je organizirao Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi. Na tom je znanstvenom skupu zaključeno da se u obljetničkoj godini objavi pretisak i Ilirske slovnice pa je to povod da se ponovno vratimo Babukiću i njegovim slovnicama.