ISJEČCI IZ ŽIVOTA JEDNOG PEDIJATRA

Knjiga je napisana jednostavno, toplo, iskreno i pismeno. Čitajući ju pratimo njegovo sretno djetinjstvo, toplinu doma, ljubav i poštovanje prema roditeljima. Slike i anegdote iz pučkoškolskih i gimnazijskih dana ispunjene su nogometom po livadama Peščenice i drugim športskim aktivnostima (skijanje, plivanje, vaterpolo, veslanje). Otkrivamo stjecanje prvih prijatelja, burne događaje iz Drugog svjetskog rata i poratnih godina. Slijedimo njegove studentske dane i godine oblikovanja u vrhunskog stručnjaka, nastavnika i znanstvenika. Doživljavamo i njegove umirovljeničke dane, ispunjene ponovnim čitanjem najdražih pisaca klasika i sjećanjima na gimnazijske godine, na umrle prijatelje, na ratne i poratne gadosti i poniženja, na Domovinski rat, na tragediju herojskog Vukovara. Zašto je ova knjiga vrijedan dar svakom pedijatru i zdravstvenom djelatniku? Ova knjiga ima i snažne poruke za mlade liječnike. Poruke o vrijednostima rada, potpunog predanja svom pozivu i zaljubljenosti u svoj poziv, odricanja, upornosti i marljivosti. Pokazao je umjeće pristupa bolesnom djetetu, njegovim radostima i patnjama opisujući svoja sjećanja na neke male bolesnike. Pokazao je kako treba voljeti i slušati djecu. Još jedna izuzetno vrijedna poruka mladima: prikazao je neizbrisivu snagu prijateljstva i koliko je važno u životu imati prijatelja i biti prijatelj. Ova knjiga upozorava i na važnost obitelji u pružanju topline i zaštite i poticanja u razvoju djeteta. Upućuje i na neizbrisiv trag koji može ostaviti jedan nastavnik, utječući na cjelokupni život mlade osobe od političke orijentacije do izbora zvanja. Ova knjiga ima još jednu vrijednost. Opisuje povijest pedijatrijske klinike, rad jedne klinike, prilike i uvjete rada u godinama nakon II. svjetskog rata. Autor koncizno i točno opisuje probleme i krizu studija medicine. Obogaćuje povijest zagrebačke pedijatrijske škole. Upoznaje nas s jednim važnim isječkom iz života njezina utemeljitelja prof. Ernsta Mayerhofera. Prof. Mayerhofer odbija ponuđenu katedru za pedijatriju na Karlovom univerzitetu u Pragu i ostaje vjeran zagrebačkom fakultetu. Odluka koja izaziva i danas divljenje i zahvalnost. U knjizi je prof. Raić izrazio duboko poštovanje prema medicinskim sestrama i časnim sestrama, prema njihovoj uzvišenoj djelatnosti, zahtjevnom radu (zamjena za majke) koji još uvijek nije dovoljno priznat. Potresno, toplo, s puno poštovanja i iskrenosti autor je opisao akademika prof. dr. Dragu Perovića i prof. dr. Niku Skrivanelija - dva velika imena naše medicine. Oba su utjecala na oblikovanje i fakultetsku karijeru autora. Imao je sreću osjetiti i proživjeti veličinu liječničkog poziva. Njegova misao „bijeli kaput je težak, a ne manekenski“ ocrtava svu složenost medicinskog poziva. Činio je dobro djeci, a zar to nije nešto najljepše?