KRITIKA MRAČNOG UMA

“Kritika mračnog uma” profesora Zlatka Kramarića podijeljena je na dvije veće cjeline (Prvi dio: Zapisi iz podzemlja i Drugi dio: Naša lektira), što sadrže ukupno oko 40 kraćih eseja dijelom pisanih kao pisma iz hrvatske i svjetske suvremenosti i književnosti, na primjer Život poslije potresa, a prije korone; Pisma iz izolacije; Pismo u kojem pokušavam lamentirati o pojmu slobode…; Pismo u kojem dajemo kratke opservacije o klimi (i nekim drugim stvarima) u Tirani…; Pismo u kojem samo neobvezno brbljam…; Jedno opće pismo o općim temama…; Usputne objekcije o knjigama koje bi svakako trebalo pročitati…; Zapisi očajnika koji nastavlja lamentirati o književnosti, filozofiji, antropologiji…; Kako je uopće moguće interpretirati Zlo…; Svi naši narativi: osvajanje slobode i suočavanje s prošlošću (marginalij uz 25. obljetnicu vojno-redarstvene akcije „Oluja“) i mnogi drugi. Sadržaji se tih eseja tiču političkih kretanja i zbivanja uvjetovanih globalističkim i kapitalističkim okružjem, reakcija na svakodnevne prirodne pojave kao i njihovu etičku kritiku. Značaj djela moguće je raščlaniti na nekoliko elemenata, onaj društveno političkog predznaka i onaj što propituje etičko-političke teme u književnim djelima. Sva ideološka čitanja književnosti uočavaju implikacije na društvo, u pozitivnom smislu preuzimaju ulogu kao “potencijalni medij političkog prosvjetljenja i preobražavanja društva” kao što kaže Rita Felski (2016). Stoga se književnost se književnost može javiti kao ilustracija za prethodna znanja i uvide. U političkom i ideološkom smislu, književnost je jedan od mehanizama u borbi za stjecanje moći i uspostavljanja društvene hijerarhije. Političku dimenziju književnosti, a onda i njezine etičke implikacije, Kramarić postavlja kroz pitanja oblikovanja i funkcioniranja sustava; međuodnos većine, elite i manjine; odnose moći u društvu; uspostavljene norme i važeće društvene konvencije.